„U ovome znaku ćeš pobijediti!“ – Šta simboliše zastava koja obilježava litije u Crnoj Gori

Zastava sa krstom i četiri znaka „0“ koja se vijori na čelu kolone ljudi koji svakodnevno na litijama u Crnoj Gori izražavaju nezadovoljstavo protiv spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, derivat je starog predanja o takozvanom Konstantinovom snu.

Ovo tvrdi naš poznati heraldičar Dragomir Acović. On kaže da je Konstantin Veliki uoči bitke sa Maksencijom na Milvijskom mostu usnio  zastavu sa krstom i glas koji mu kaže; „u ovome znaku ćeš pobediti.“

„Ta zastava koju je on kasnije usvojio kao svoju ličnu zastavu zove se lavarum. Ona kroz istoriju ima različite motive. Postoji lavarum koji je prosta crvena tkanina, na kojima su siluete Konstantina i njegovih sinova. Između ostalog i lavarum koji je bijeli sa crvenim krstom između kojih su četiri crvena prstena,“ objašnjava Acović za Sputnjik.

Zastava je znak pobjede

Lavarum u simboličnom smislu, kako kaže naš sagovornik, predstavlja izvorno opredijeljenje za nebesko carstvo i za Hrista kao cara.

 „To je znak pobjede. To je opšti znak pobjede hrišćana nad nehrišćanima. I u tom smislu se taj simbol i danas nosi i ističe u Crnoj Gori. Vrlina je i da ne može da se poveže sa tim da narod u Crnoj Gori  propagira srpstvo ili Srbiju. Jer to nije specifična srpska zastava, ali jeste zastava pod kojom se hrišćani bore protiv nehrišćana“, objašnjava Acović.

Upravo sa ovom zastavom tokom posjete Americi ispred Bijele kuće slikali su se izaslanici Episkopskog savjeta Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, episkop dioklijski Metodije i protojerej-stavrofor Radomir Nikčević. Hip-hop grupu „Beogradski sindikat“, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije odlikovao je ordenom  sa Zlatnim likom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, na kojoj se takođe nalazi ova zastava.

Tvorac Milanskog edikta 

Inače, Konstantin Veliki bio je rimski car (324—337) poznat po tome što je doneo dvije sudbonosne odluke koje su promijenile tok evropske istorije.

S jedne strane, stao je na kraj progonu hrišćana, pa čak i prešao na njihovu vjeru. Obezbjedivši hrišćanstvu zavidan položaj vodeće monoteističke religije, a s druge strane, osnovao je grad ravan Rimu — Konstantinopolj. Osiguravši tako opstanak Carstva na Istoku dugo posle pada Rima i zapadnih provincija u 5. vijeku.

Bitka kod Milvijskog mosta odigrala se 28. oktobra 312. godine, na reci Tibar sjeverno od Rima, između rimskih careva Konstantina Velikog i Maksencija. Pobjedu je odneo Konstantin Veliki, čime je postao neprikosnoveni vladar zapadnog dijela Rimskog carstva. Maksencije je našao smrt u Tibru, u kome se udavio prilikom povlačenja. Konstantin je jedan od donosilaca Milanskog edikta, zakonskog akta kojim je proglašena vjerska ravnopravnost i prestanak progona hrišćana koje je trajalo tri stotine godina, piše Sputnjik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *