Posljednja dekada januara mjeseca vrijeme je koje bi prethodnih godina poljoprivrednici provodili na stručnim savjetovanjima i predavanjima uoči zanavljanja novog proizvodnog ciklusa.
Ove godine, bar za sada ovakvih skupova nema, ali ratari intenzivno obilaze poljoprivredne apoteke i raspituju se za cijene sjetvenih repromaterijala i đubriva. Ostale su kažu na prošlogodišnjem nivou, pa dodatnog izlaganja troškovima na proljeće u sjetvi kako očekuju ne bi trebalo biti.
I dok kuju planove proljećne sjetve obilaze ratari parcele pod zasijanim strnim žitima. Bilo je snijega i mraza, pa stanje biljaka za sada obećava. Važno je kažu da, kada dođe vrijeme prve prihrane usjeva , obaviti je kvalitetno.
Uz potpunu agrotehniku uspjeh u proizvodnji je izvijestan i u ne tako dobrim godinama za poljoprivredu. Ipak sve neophodne mjere zahtijevaju vrijeme i ulaganja, a jedna od presudnih koja može značajno uticati i na rezultat je analiza ili utvrđivanje “krvne slike” zemljišta.
Ugovor za kalcifikaciju prošle godine važio je za izvoz 7.000 kubika krečnjaka na oranične površine, a u bijeljinskom Agrarnom fondu zaprimili su zahtjeve poljoprivrednika za oko 10.000 kubika. U Agrarnom fondu su donijeli odluku da prihvate sve zahtjeve, analiza pH vrijednosti zemljišta urađena je svima u Institutu za vode. Oni kojima kalcifikacija nije urađena prošle godine,a podnijeli su zahtjev, biće u vrhu prioriteta ove godine.
Kalcifikacija je agrotehnička mera kojom se popravlja pH nivo zemljišta, a na oranicama Semberije je uzimajući u obzir kiselost zemljišta čini se prijeko potrebna, međutim kalcifikacija većih površina poprilično košta ratare.
Rezultat analiza zemljišta najbolji je nalaz i pokazatelj u vrijeme proljetne sjetve jarih kultura.
Pšenica koja je prošle godine požnjevena u domaćim atarima završila je uglavnom u izvozu na tržištu Italije i Hrvatske. Oni koji se intenzivno bave ratarstvom svake godine računaju koja im se kultura najviše isplatila, pa to obično bude i parametar pri zasnivanju nove proizvodnje.
Gledajući otkupnu cijenu i stalnu potražnju, čini se da oni koji proizvode soju u minusu ne mogu biti. Ipak ova kultura u odnsou na druge ratarske zahtijeva više ulaganja u zaštitu, pa iako se uzgaja na većim površinama posljednjih godina, nije to nivo kojem se teži u budućnosti.
Očekuje se i objavljivanje ovogodišnjeg Pravilnika za podsticaje. Ratari očekuju da će podsticaji koji sleduju njima ostati na prošlogodišnjem nivou, uzimajući u obzir činjenicu da je agrarni budžet i ove godine 75 miliona.
Kako je ranije saopšteno, Pravilnik bi trebalo da ugleda svjetlost dana najkasnije početkom februara mjeseca.
