Berba lješnika počela kasnije, ali će sušare biti pune

U toku je berba lješnika. Semberski proizvođači su ove godine imali povećane troškove hemijske zaštite, ali isto tako i smanjene izdatke za navodnjavanje.

Zadovoljni su rodom i kvalitetom lješnika, koji ima osiguran plasman, a u zavisnosti od gustine sadnje lijeska donosi rod od dvije do četiri  tone po hektaru.

U modernim zasadima branje se obavlja specijalizovanim sakupljačima.

Berba lješnika ove godine počela je nešto kasnije zbog padavina, ali će sušare biti pune.

U zasadu Milana Trišića, koji se prostire na pet hektara u Velikoj Obarskoj, polovina žbunova daje puni rod, a za dvije godine će i ostali. Prošle godine izgubio je 50 odsto roda, ali nada se da će ova berba biti pun pogodak.

– Zbog obilnih padavina kasnila je vegetacija, ali s druge strane nismo morali da navodnjavamo voćnjake, pa smo uštedili na tim troškovima. Zadovoljan sam i rodom i kvalitetom – kaže ovaj semberski voćar.

Mehanizacija

Proizvodnju je pojednostavio i smanjio troškove berbe nabavkom mašine za prikupljanje plodova, vrijedne 10.000 evra, a toliko ga je koštala i sušara.

– Ulagati se mora, pogotovo ako će to omogućiti lakšu proizvodnju i bolje prinose. Nemoguće je sakupljati ručno lješnik, nema radne snage, a i ne isplati se, pa smo mašinu uvezli iz Srbije – pojašnjava ovaj voćar.

Kaže da se ne može ni bez sušare, a da ona koju trenutno imaju radi na gorivo.

– Međutim, može da se promijeni gorionik, pa da se koristi i ljuska od lješnika. Kad plodovi opadnu, mašina ga pokupi i duvačem prebacuje u vreću. U tom procesu ga očisti oko 80 odsto. Mora biti suvo vrijeme, jer ako je vlažno ostaje na zemlji i ne može da ga pokupi – pojašnjava Milan.

Prvi zasad na površini od 2,5 hektara Milan je podigao prije 12 godina, a po preporuci profesora s Poljoprivrednog fakulteta iz Beograda opredijelio se za zasad žbuna.

Uzgoj lješnika je izuzetno zahtjevan. Sadnja posebne sorte zahtijeva uspješnu oplodnju, orezivanje, prihranu, zaštitu, a uveo je i sisteme za navodnjavanje i odvodnjavanje, jer zemljište mora biti dobro drenirano.

Dugotrajan put je od podizanja zasada do izvjesne zarade. Punu produktivnost zasadi daju u sedmoj ili osmoj godini. Trenutno ima četiri sorte. Sazrijevanje orašastih plodova lijeske nije ujednačeno.

Proizvedeni lješnik ima osigurane kupce širom BiH, a Milan sa sinom planira da udruživanjem s drugim proizvođačima osvaja tržište i van naših granica. Kvalitet je, kaže, najbolji marketing. Penzionerske dane koristi produktivno, a zasade koji mogu da traju stotinama godina naslijediće naredna pokoljenja Trišića.

Za kolače bolji od turskog

Milan kaže da je prosječan prinos oko 3,5 kg, a da će isplativo biti kada sva stabla budu rađala, kao i da je potrebno najmanje 10 hektara.

– Prošlogodišnji rod prodao sam po veleprodajnoj cijeni od 12 maraka. Cijenu lješnika diktira Turska kao najveći proizvođač. Prednost našeg lješnika je što je kvalitetniji, pa se, recimo, neki kolači mogu praviti od našeg, a ne i od turskog lješnika, tako da najveći dio i plasiramo konditorskoj  industriji – ističe Milan.

(SrpskaInfo)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *