Organska proizvodnja u Semberiji u začecima

Područje Semberije pogodno je za proizvodnju organski zdrave hrane, ali ovaj potencijal nije dovoljno iskorišten. Prema podacima Privredne komore regije Bijeljina, od skoro 10.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava na području Semberije, za sada sertifikat za organsku proizvodnju ima samo preduzeće “Agroplan”.

Iako je organska proizvodnja određena kao jedan je od strateških pravaca razvoja Semberije, situacija u praksi je potpuno drugačija. Za mnoge organska proizvodnja nije isplativa, a iziskuje mnogo više truda, jer se ne koristi mehanizacija.

Sertifikat

Među prvima koji su prepoznali potencijal ove proizvodnje je preduzeće “Agroplan”, koje su osnovali Udruženje za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“ i Udruženje žena „Romkinja“ kako bi poboljšali položaj pripadnika ove nacionalne manjine.

Ubrzo se ušlo i u proces sertifikacije, pa je „Agroplan“ od ovlaštene agencije za sertifikaciju organske proizvodnje dobio sertifikat “OK-Organske kontrole“, pojasnio je izvršni direktor Udruženja građana „Otaharin“ Dragan Joković.

– Osnovna djelatnost preduzeća jeste organska proizvodnja voća i povrća u plasteniku i malim dijelom na otvorenom polju. Prostor koji koristimo za proizvodnju povrća na deset godina dodijelio nam je Grad Bijeljina. Godišnje u dva plastenika, površine 1.000 metara kvadratnih, proizvedemo oko 20 tona povrća i voća, paprike, paradajza, čeri paradajza, jagoda, zelene salate i luka – kaže Joković.

Strogo kontrolisani uslovi

Tvrdi da je njihovo povrće proizvedeno u strogo kontrolisanim uslovima, bez pesticida i herbicida.

– Do sad smo investirali više od 100.000 evra u naše plastenike. Ove godine zasnovaćemo još dva plastenika i povećati proizvodnju. Uspješno završena sertifikacija omogućiće nam da proizvode plasiramo ne samo na području Bijeljine nego i širom BiH – kaže Joković. U Semberiji je mnogo veći broj onih koji, kako kažu, proizvode zdrave proizvode, ali bez sertifikata. Jedan od njih je i Miladin Savić iz Zagona koji uzgaja lješnik, aroniju i jagode.

– Ljudi u konvencionalnoj proizvodnji dosta ulažu u  mineralna đubriva, raznorazne hemije, i to znatno poskupljuje proizvodnju. Ako obezbijedite prirodna đubriva i zaštitu, i ulaganja u organskoj proizvodnji su manja. Istina je da je proces sertifikacije dugotrajan, komplikovan i skup, pa se rijetko ko odlučuje na taj korak – kaže Savić.

Iako organska proizvodnja još nije u potpunosti zaživjela kod nas, grad Bijeljina, kao i Ministarstvo poljoprivrede RS kroz svoje pravilnike o podsticajima podržavaju i promovišu proizvodnju zdrave, organske hrane.

Skuplje, ali zdravije

Iako je organska proizvodnja znatno skuplja, sve više je potrošača koji joj pri kupovini daju prednost. Štand na kojem se prodaje organski proizvedena hrana prošle godine dobila je i bijeljinska zelena pijaca.

– Kupim i manje, ali neka je kvalitetno. Naročito izbjegavam povrće koje je prskano, jer nanosi veliku štetu zdravlju. O tome bi trebalo posebno da vode računa majke s malom djecom – kaže Bijeljinka Sonja Krstanović.

(SrpskaInfo)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *