Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas proslavlja Sretenje Gospodnje kao uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.
Prvi susret Boga i čovjeka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao Sveti Simeon Bogonosac, slavi se uvijek četrdesetog dana od Božića, praznika Rođenja Isusa Hrista.
Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana, kada je epidemija kuge odnosila i do pet hiljada života dnevno. A zemljotres u Antiohiji ostavio za sobom veliku pustoš.
Dan Sretenja 1804. godine presudan je za istoriju srpskog naroda. Tog dana je Karađorđe Petrović podigao u Orašcu Prvi srpski ustanak.
Sretenje je kao krsna slava veoma česta u srpskom narodu.
U našem narodu postoji i vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto, dani postaju duži i vrijeme toplije.
Prema narodnom vjerovanju, ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi, uplašeni od sopstvene sjenke, vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest sedmica.
Ovoga dana djevojke paze kakvog će muškarca prvo sresti. Vjeruje se da ako prvo sretne crnomanjastog, za takvog će se udati, a ako sretne plavog, onda za takvog. Isto važi i ako sretne zdravog, bogatog, siromašnog ili bolesnog.