Autor izložbe “Izgubljeno carstvo” Slobodan Simikić poveo je sinoć zainteresovane u Bijeljini na jedno od svojih prethodnih putovanja – po širokim prostranstvima nekada moćne Mongolije, sa kojih je donio svoje viđenje tog podneblja, zabilježeno kroz fotografije.
On je izrazio nadu da će oni koji večeras čuju priču o Mongoliji, kakvu je on doživio, jednoga dana krenuti na putovanje u tu ili neku drugu zemlju.
Simikić je rekao da gaji ljubav prema predjelima koji se rijetko posjećuju i rijetko vide, a večerašnja priča “Izgubljeno carstvo” posvećena je Mongoliji – nekadašnjem najvećem carstvu na zemlji, a danas jednoj potpuno drugačijoj zemlji, koja još nosi specifični duh prijateljstva i gostoljubivosti, što se rijetko sreće.
On je istakao da je Mongolija daleka i rijetko naseljena zemlja u koju se rijetko ide.
“Svi putopisi koji se rade u Mongoliji uglavnom nastaju u glavnom gradu ili okolini, iako je riječ o zemlji čija površina, poređenja radi, odgovara površini zapadne Evrope. Najnenaseljenija je na svijetu i zbog toga teška za komunikaciju i rijetko se tamo ide”, rekao je Simikić novinarima u Muzeju Semberije, gdje je postavljena izložba i održano putopisno kazivanje.
Simikić je rekao da su fotografije nastale 2019. godine, kada je bio u Mongoliji.
“Moja želja i cilj nije bio da napravim umjetničke fotografije, već dokumentarne koje će predstaviti Mongoliju kako sam je vidio. To su autentične, moje vizione fotografije”, napomenuo je Simikić.
On je istakao da, ono što je najimpresivnije kada je riječ o mongolskom narodu, to da se za njih vezuje neka neuobičajena gostoljubivost.
“Ima još jedan epitet koji im se pripisuje, a to je siromaštvo. Oni možda materijalno nisu bogata zemlja, ali su u kulturi, ponašanju i stilu života jako bogati. Ljudi su najveća vrijednost Mongolije”, ocijenio je Simikić.
Simikić je istakao i da su njegovanje kulture i tradicije nešto što je posebno impresivno u Mongoliji.
“Nevjerovatno je koliko koriste najmanji povod da obuku tradicionalne nošnje. Drže se milenijumske tradicije, poput toga da kada vam nešto daju – daju sa obje ruke, a vi to tako treba i da prihvatite”, naveo je Simikić.
On je rekao da je u Mongoliji i odnos prema biljkama i životinjama nestvaran – niko ne sječe šumu jer smatraju da svaka biljka ima dušu.
“Sa druge strane, tu je i odnos prema životinjama. Mongolija je zemlja u kojoj ima najviše životinja i oni su, uglavnom, nomadski narod. Žive sa životinjama i žive od životinja. Meso, koža, vuna su njihovi najčešći izvozni proizvodi”, kaže Simikić i kao ilustraciju navodi da u toj zemlji konja ima 16 puta više nego ljudi.
Simikić je naglasio da je i priroda Mongolije nestvarna, budući da je sve čisto.
Slobodan Simikić je neumorni putnik koji je, tragajući za novim predjelima, iskustvima, kulturama i ljudima posjetio 75 zemalja, odlazeći i vraćajući se u rodne Lopare, obogaćujući svoju riznicu doživljaja.
Simikić uvijek planira i organizuje svoja putovanja, a smatra da materijalne stvari truju dušu, za razliku od putovanja koja je hrane i oplemenjuju.
Izložba, koja će biti otvorena do 31. oktobra, organizovana je uz podršku PED “Majevica” iz Bijeljine, sa čijim je članovima Simikić često na planinarskim pohodima.
____________________________________________
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com