Kada se niz prozore počnu češće nego inače slivati krupne kišne kapi, kada drveće ogoli jer ga napušta lišće, i kada nastupe ona hladna novembarska jutra, na gazdinstvima semberskih domaćina zapucketa vatra, koja i ozvaniči početak sezone tradicionalnog svinjokolja.
Tako je i ovih dana gotovo ispred svakog seoskog doma u ovom kraju Srpske, koji je nadaleko poznat po uzgoju svinja. Dvije zimine od oko 140 klilograma žive vage ishranio je ove godine na svom imanju u Kovačićima Svetislav Cile Božić, koji nas je srdačno dočekao i gdje smo kroz objektiv kamere zabilježili kako to u vrijeme svinjokolja žive sela u Semberiji.
I baš tako, najbolje je kaže naš domaćin ishraniti svinju koja će ti obezbijediti kvalitetnu zimnicu od mesa ispred svoje kuće. Svinjogojstvo koje održava ratarska proizvodnja ovdje je tradicija.
Žiko Boroja Svetislavov je veliki prijatelj i glavni je majstor koji se prihvatio najodgovornijih poslova od klanja svinja, do tranžiranja mesa. Priznaje Žiko da je samouki zanatlija. Godinama je pekao zanat vješto upijajući umijeće iskusnih majstora i mesara koji su ove poslove obavljali u njegovom rodnom kraju.
Domaćinski se radilo, pa će od ove dvije svinje biti obezbijeđeno dovoljno mesa,i drugih delicija poput slanine, čvaraka, švargle i kobasica, kako bi se moglo u ishrani trošiti i tokom naredne godine.
Čvarci su uvijek bili, a i danas su posebno tražena delicija na tržištu, ne samo tokom sezone svinjokolja. Mirisni, slani, dobro uprženi ili masni, često su prvi izbor pri kupovini među ostalim suhomesnatim proizvodima. U mnogim domovima ulje je u pripremanju svakodnevnih jela odmijenila svinjska mast.
Izgradio je Svetislav i modernu sušaru na svom imanju, pa će nakon što nekoliko dana meso odleži u takozvanoj salamuri, pravo na sušenje. Taj momenat spremno uz sušaru čeka pripremljeno bukovo drvo.
Poznato je da se u ovom kraju i tokom obavljanja velikih poljoprivrednih i drugih radova u sezoni zna zaklati koja svinja, kako bi bogata trpeza čekala i radnike koji poslove obavljaju na njivi ili u šumi.
Prepričavaju se u dane svinjokolja događaji iz nekog ranijeg perioda. Sjećanja se obično vrate u djetinjstvo, kada su događaji poput svinjokolja ili pečenja rakije okupljali oko vatre i kazana rodbinu, komšije, prijatelje, poznanike. Znalo se nasmijati i uz zdravicu zapjevati… Danas je znatno brži tempo života promijenio tu sliku i na seoskim gazdinstvima, međutim tradicija i običaji i dalje se uporno prenose s koljena na koljeno, a i sela su mora se priznati, dosta infrastrukturno uređenija i ljepša za život. Nađe se vremena i za druženja, kaže kroz osmijeh naš domaćin.
Važno je sačuvati tradicionalne vrijedosti, ne zapostavljajući ni ono što nam donosi novo vrijeme, kažu naši sagovornici.
Kao dio srpske usmene baštine, zdravice se svrstavaju u narodne lirske običajne pesme ili besjede, i sačuvale su se do današnjih dana.
Pripremanje zimnice završava se obično poslednjih dana novembra kada se meso i mesne prerađevine spremaju u ostave i zamrzivače za predstojeće novogodišnje praznike i hladnu zimu. Poznato je i da se baš u ovo doba godine na imanjima gdje se sačuvala tradicija sušenja mesa, krajolikom iz pušnica znaju sa dimom proširiti mirisi dimljene slanine, šunke i pečenice.
____________________________________________
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com