Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog prepodobnog Sisoja Velikog, koji je u srpskom narodu izuzetno poštovan i cijenjen kao zaštitnik djece i brzi pomoćnik u svakoj tuzi i nevolji.
Dio moštiju Svetog Sisoja nalazi se u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini.
Tačan podatak kada je Sisoje došao u Srbiju ne postoji. Definitivno se zna da je Sisoje do 1391. godine bio iguman u Hilandaru, što se utvrđuje u dokumentima koja svjedoče o pomirenju Srpske crkve i Carigradske patrijaršije.
Prilikom nadiranja Turaka, mnogi monasi su bježali iz južnih predjela, a spas i zaštitu tražili kod kneza Lazara.
Tadašnji knez ih je primao i raspoređivao po već postojećim manastirima ili im podizao nove. Sisoje, koji je pripadao grupi isihista /Sinajiti/ odužio se knezu tako što je u mnogome, zajedno sa ostalim monasima, uticao na srpsku pobožnost.
OBIČAJI
Većina običaja vezanih za svetog Sisoja, koji se u Srbiji i danas poštuju, vezana je za djecu.
Mnoge majke poste sedam dana pred ovaj praznik da bi se pričestile, a vjeruje se da će djeca tako biti zdrava i da će ih u životu pratiti sreća.
Ako na svetog Sisoja pada kiša, trebalo bi pustiti djecu da istrče napolje i dobro pokisnu. U nekim krajevima sačuvalo se vjerovanje da je to voda koju sveti Sisoje sa neba šalje na njih i da će tako najbolje i najzdravije porasti.
Stariji kažu da je sveti Sisoje najveći prognitelj svih đavola koji napadaju djecu, pa se vjeruje da danas djeca mogu ostati napolju i noću, jer svi demoni bježe i kriju se.
Narod kaže da će sve što rodi na svetog Sisoja biti srećno i dugovječno.
