Gradski park u Bijeljini, koji je jedan od najstarijih i najvećih u BiH, predstavlja “pluća grada”, utočište mira za sve građane i turiste, ali i idealno mjesto za rekreaciju.
Dragan Tešić iz gradske Turističke organizacije rekao je Srni da je u proteklih dvadesetak godina urađeno dosta toga kako bi gradski park postao još interesantnija lokacija.
“Na mjestu nekadašnje kafane, koja je svojevremeno bila u parku, a potom srušena, ponovo je otvoren restoran u kome posjetioci parka mogu da uživaju u osvježenju, posebno u ljetnjem periodu, kao i u kvalitetnoj hrani”, naveo je Tešić.
Osim toga, postavljena je nova rasvjeta, a konstantno se radi na obnovi drvoreda.
“Stara stabla se sijeku i na njihova mjesta se sade nova, sve kako bismo zadržali zelenilo po kojem je park u Bijeljini prepoznatljiv”, naveo je Tešić.
On kaže da Gradski park predstavlja pluća Bijeljine, raj za zaljubljene i idealno mjesto za rekreaciju.
“Mnoge generacije mladih su se u parku prvi put zaljubile, mnoge dobre knjige su pročitane, napravljeni prvi koraci ili krugovi biciklom. Za starije sugrađane i rekreativce park je oaza čistog vazduha i utočište mira, tišine i hladovine, a za djecu prostor za igru”, naveo je Tešić.
On je podsjeća da su u parku ponovo postavljene biste narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata sa ovog područja koje su jedno vrijeme bile oštećene ili poskidane.
Osim toga, u centralnom dijelu parka postavljene su biste znamenitih Srba iz istorije, koje podsjećaju mlađe generacije na slavne ličnosti koje su obilježile prošlo vrijeme u raznim društvenim oblastima.
Napominjući da svako mjesto nosi svoju priču, Tešić je rekao da priča o bijeljinskom parku počinje davne 1782. godine kada se u Francjozefsfeld /današnje Novo Selo/ sa roditeljima doselio dječak Johan Kajzer, koji se nakon školovanja u Austriji, vratio u Semberiju i zaposlio kao službenik u Odjeljenju za lovstvo i podizanje šuma bijeljinske opštine.
“Na prostoru današnjeg Gradskog parka nalazila se napuštena ledina koja bi vjerovatno ostala još dugo zapuštena da mladi opštinski službenik početkom 1891. godine nije zatražio, a opština odobrila, kupovinu sadnica za budući park”, naveo je Tešić.
On je dodao da je nakon izrade plana budućeg parka, napravljenog po ugledu na parkove u Austriji i Mađarskoj, Johan Kajzer dva puta odlazio po sadnice u Beč i Peštu, a najviše je nabavio sadnica platana /do tada nepoznatog u ovim krajevima/ i kestena.
Osim platana i kestena, u tovarima su bile i sadnice topole, lipe, jablana, jele, tuje, bora i bukve, dok je nisko alpsko rastinje bilo predviđeno za imitaciju grmlja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com