U razvijenim zemljama zapada, zadrugarstvo je razvijeno na zavidnom nivou.Pozitivnih primjera ima i kod nas. Poljoprivredne zadruge okupljaju svoje kooperante oko iste ideje, osiguran je plasman domaćoj robi, a s njim ugovorena cijena i zagarantovan podsticaj. Ove godine poljoprivrednici su zbog loših vremenskih uslova suočeni sa padom prinosa povrtarskih i voćarskih kultura, ali od velikog im je značaja kažu što za onu robu koju iznesu sa njiva i voćnjaka imaju sigurnog kupca.
Na području Gradačca organizacije i otkupa šljive, kruške i jabuke ali i povrtarskih kultura od poljoprivrednih proizvođača prihvatila se zadruga Piemdži – vip. Danas ova zadruga okuplja oko 40 kooperanata, Priča je zaživjela 2002. godine kada su do izražaja došli problemi plasmana domaće robe. Shvativši da je organizovana proizvodnja za poznatog kupca najbolja solucija za održivost zahtjevnog posla, mnogi su se okrenuli zadrugarstvu.
I uprkos tome što je plasman domaćih proizvoda ugovoren i siguran, briga je proizvođačima i otkupljivačima, nepredvidiva klima koja posljednjih godina više dolazi do izražaja i u fabrici pod otvorenim nebom obara prinose, pa tako i realizaciju plana otkupa,pa su tako i manje šanse da se poljoprivrednicima vrati uloženo. U Semberiji je dobru zadrugarsku priču godinama unazad pokrenula zadruga “Agrofarmer” iz Janje. Okupili su se poljoprivrednici oko proizvodnje industrijskog krompira ali su im ove godine upravo loši uslovi za proizvodnju umanjili prinose.U ovoj zadruzi se nadaju da će republički i lokalni podsticaji popraviti stanje i sačuvati proizvodnju u ovom kraju.
Vraćamo se zadrugarskoj priči u Federaciji BiH, gdje organizatore proizvodnje u Gradačcu brine i to što je mali broj onih koji se usuđuju da zanavljaju voćnjake, ali i sve izraženija migracija mladih iz sela u gradove.
Procjene govore da je pod šljivom u Gradačcu od 600 do 1.000 hektara površine, međutim naš sagovornik napominje da su to uglavnom voćnjaci u poodmaklim godinama starosti.
Ulazni inputi u voćarskoj proizvodnji sve su skuplji, a gotov proizvod je s druge strane kaže Taletović veoma jeftin. Nameće se i pitanje koliko novca treba uložiti u podizanje novog voćnjaka.
S obzirom na posljedice klimatskih promjena kompletna poljoprivreda zahtijeva prilagođavanje i usvajanje novih saznanja, tako je i sa voćarstvom.
Ono što je sigurno u organizovanju u zadrugama mnogi su poljoprivrednici vidjeli svoju šansu kako bi lakše sa svojim proizvodima nastupili na tržištu, osigurali veću konkurentnost i uz određene pogodnosti došli do potrebnih repromaterijala za primarnu proizvodnju, ali i da bi jednako tako obezbijedili povoljne ekonomske rezultate, koje u Srpskoj značajno popravljaju podsticaji za otkupljeno i predato voće i povrće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com