Još uvijek planinskim pašnjacima i visoravnima u BiH galopiraju slobodno divlji konji. Putnici namjernici koji svakodnevno prolaze drumovima a naročito ljeti kada je i sezona godišnjih odmora, zastaju kraj prizora i slike koja jasno svjedoči u kojoj idili priroda živi i diše punim plućima, pa slike krda konja i nemirne grive u kojoj se igra planinski vjetar, sve češće potiskuju one, koje su nastale na egzotičnim destinacijama.
Oni koji doputuju u prostranu ravnicu, opasanu dvjema velikim rijekama, prošaranu plodnom oranicom vođeni utiskom sa početka ove priče, naićiće i na onu koja će izmamiti osmjeh na lice. Semberija se prepričavaju dobri poznavaoci, oduvijek smatrala idelanim područjem za uzgoj i držanje konja.
Držali su semberski domaćini radne ali i paradne konje. Imali su glavnu ulogu u sjetvi, oranju, žetvi i vršaju, do izražaja istimareni i okićeni dolazili na sajamskim smotrama, vašarima, pijacama… Prošlo je i vrijeme, i konje su potisnuli traktori i automobili… Nizale su se i godine, ali se zaljubljenici u konje i konjički sport i danas trude da očuvaju tradiciju. Sve je više plemenitih grla, punokrvnih galopera na ovdašnjim padocima.
Dobro je poznato da se u razvijenijim zemljama svijeta zbog profitabilnosti konjarstvo objedinjuje pod nazivom konjička industrija, koja igra važnu ulogu u nacionalnim ekonomijama. Kod nas, ali i u regionu je još uvijek slika u ovom slučaju znatno drugačija, ipak sa nagovještajem da za konjarstvo dolaze bolji dani.
Teže Semberci danas da sačuvaju i pasmine s kojima se Semberija nekada ponosila, bile su to kažu najkavlitetnije linije na prostoru bivše Jugoslavije.
Na imanju Jovanovića stasava skoro četiri mjeseca staro ždrijebe i četvrta je generacija konja po ženskoj liniji, ipak zanimljivo je to što je po očevoj liniji ovo ždrijebe izdanak jedne veoma rijetke pasmine.
Ždrijebe je nedavno dobilo i ime. “Javor” igru voli, za sada po padoku veselo trči sam, mana je kaže Stanislav što mu vršnjak i društvo za igru nedostaje, pa će ono što propusti u odrastanju morati nadoknaditi u treningu.
Podsticaj kaže naš sagovornik nije veliki, ipak dodaje dobro će doći, kako bi se pokrili određeni troškovi koje iziskuje držanje i bavljenje konjima.
Kao veoma mudre i pronicljive životinje, konji su znali predosjetiti vremenske neprilike. Uznemireni su predosjetili i da Semberiji prijete katastrofalne poplave.
Troškovi uzgoja i održavanja zavise od rase i načina upotrebe konja, pa vlasnici punokrvnih galopera u ishranu i očuvanje zdravlja svojih grla ulažu značajna sredstva.
Kao i ishrana za konje je jednako važan i trening, te jahanje. Veoma se često uz drinski pojas mogu vidjeti konjanici sa svojim grlima.
Vrijedi u konje ulagati, osim novca više ljubavi i pažnje, oni će to kaže Stanislav znati vratiti na pravi i najbolji način
____________________________________________
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com