Opozicija u Republici Srpskoj izašla je poražena nakon još jednih izbora, a koliko su zaista željeli da konačno izgube dvodecenijski status izbornog gubitnika moglo se čuti u izjavi Branka Blanuše, kandidata SDS-a za predsjednika Srpske, koji je kazao da “nije razočaran, ali da je upitno koliko je bila iskrena podrška od dijela opozicionara”.
Glavni izazovi opozicionog djelovanja
- Nedostatak jedinstvene i disciplinovane kampanje
- Formalna, ali ne i suštinska podrška kandidatima
- Unutrašnje sujete i kalkulacije pred buduće izbore
- Slaba terenska organizacija i mobilizacija birača
- Apatija opozicionog biračkog tijela
Blanušina izjava kao signal unutrašnjeg nepovjerenja
I to je suština problema sa kojim se opozicija u Srpskoj suočava godinama unazad, a koji se, prema mišljenju sagovornika “Nezavisnih novina”, može opisati kao klasično međusobno “miniranje”, uz javni privid da se izabranom kandidatu daje bezrezervna podrška.
„Nećemo minirati“ nije isto što i „vučemo zajedno“
Novinar Dragan Maksimović smatra da će se raskol u opoziciji tek osjetiti kada se bude približavao rok do kada se moraju imenovati, odnosno predložiti kandidati za inokosne funkcije, a to bi trebalo da bude u maju.
U tri mjeseca, koliko je ostalo do tada, opozicija mora da napravi sklad u smislu jasne, vidljive i disciplinovane zajedničke kampanje oko jednog kandidata, što se na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske nije vidjelo.
Mlaka podrška i rasipanje biračke energije
“Ponovljeni izbori su pokazali da ‘načelna’ opoziciona podrška nije dovoljna i da vlast bez gorepomenute kampanje oko jednog kandidata može zadržati ozbiljnu prednost. Blanušina rečenica da je upitno da li su svi u opoziciji bili iskreni u podršci njemu praktično se čita kao kritika ‘mlake’ podrške. Formalno staneš iza kandidata, ali ne uložiš organizaciju, teren i javnu energiju kao da je to tvoj kandidat. U takvoj postavci kandidat ostaje SDS-ov, a ne stvarno zajednički opozicioni projekat, pa se lakše rasipa motivacija birača i aktivista”, ocjenjuje Maksimović.
Prema njegovim riječima, ovdje ostatak opozicije treba da shvati da “nećemo minirati” nije isto što i “vučemo zajedno”.
“Birači kažnjavaju nejasne odnose, sujete i polovične dogovore jer izgledaju kao trgovina, a ne promjena. Ako se ide sa jednim kandidatom, onda se mora dogovoriti minimalni zajednički plan, umjesto da se sve svede na izjave podrške. Zaključak svega je da pobjeda Karana ide u prilog i velikom dijelu opozicije okupljene oko PSS-a, zbog kandidature Draška Stanivukovića na izborima u oktobru. Taj raskol tek će se osjetiti u ovom postupku odabira kandidata do maja”, poručio je Maksimović za “Nezavisne novine”.
Tri ključne činjenice koje mijenjaju sliku izbora
Novinar Vladimir Kovačević u ovom slučaju izdvaja tri bitne činjenice…
Prva je da je još jednom postalo potpuno jasno da je kod Srba vlast “teško skinuti na izborima” i da se niko, kada je se dočepa, ne odriče vlasti.
“Teško je pobijediti nekoga ko raspolaže javnim resursima, institutom fizičke sile, kontroliše MUP, medije i pravosuđe, jednostavno mi nismo na demokratskom nivou na kojem se podrazumijeva da svi akteri izbora imaju iste uslove. Druga činjenica, i pored svega navedenog, za Dodika je glasalo gotovo isto ljudi kao i za Blanušu. To pokazuje da je narod vjerovatno većinski protiv ove vlasti, ali da ne izlazi dovoljan broj ljudi da to i pokaže, kao i da opozicija nije još spremna da se fizički suprotstavi krađi i kupovini glasova na terenu”, naglašava Kovačević.
Koliko je opoziciji zaista odgovarala Blanušina pobjeda?
I kao treća činjenica, a koja je možda i najevidentnija u ovoj priči, jeste – kome je sve u opoziciji u ovom momentu odgovarala Blanušina pobjeda.
“Njegova pobjeda bi vjerovatno onemogućila da pojedinci koji to žele budu kandidati opozicije u oktobru”, ističe Kovačević za “Nezavisne novine”.
Opozicija kao “čudna biljka” – stav Faruka Kajtaza
Stav Faruka Kajtaza, novinara i političkog analitičara, je da je opozicija u Republici Srpskoj “čudna biljka”, koja ima kvalitetnih i potentnih “biljaka, ali i jako puno političkog korova”.
On ocjenjuje da Milorad Dodik i njegovi kandidati na kraju uvijek dobiju izbore i to ne zato što su nešto posebno dobri i uvjerljivi, već zato što kontrolišu tokove javnog novca, a za protivnike imaju (uglavnom) ljude koji jednostavno ne mogu izaći iz vlastite nacionalističke kože i začaranog kruga jednih te istih tema.
“Dodik to zna pa im stalno servira uvijek iste ‘velike priče’, koje oni ili prešute ili, pak, reaguju kako se od njih očekuje. Mlako, tanko i(li) nikako. To onda dovodi do šire apatije potencijalnog opozicijskog biračkog tijela, što onda Dodiku i njegovim ljudima uvijek otvara put da plaćenom stranačkom mašinerijom i ‘na mišiće’ dobiju izbore”, navodi Kajtaz putem svog bloga “Iza scene”.
Smatra da opozicija nikako ne može da nauči i teoretski savlada jasnu demokratsku pouku da izbore dobija onaj koji dobije veći procenat izašlih birača, a ne onih koji misle da će glasati, ali na kraju ostanu kući, jer su razočarani činjenicom da “navodna opozicija nudi suštinski istu stvar kao i pozicija – samo malo drugačije upakovanu”.
(foto: SDS)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, X nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com