Još im je samo korona trebala: “Posljednji Mohikanci” među zanatlijama

Zanatlije širom Bosne i Hercegovine teškom mukom sastavljaju kraj s krajem u uslovima pandemije koronavirusa i smanjenog obima posla.

Bojana Kerlata, krojačica iz Bijeljine, koja već jedanaest godina radi u malom zanatskom centru u ovom gradu, kaže da su zanatlije prošlu godinu nekako i preživjele, za ovu, kako kaže, nisu sigurni kako će opstati.

– U prošloj godini 185 zanatlija odjavilo je svoje radnje. Samo u krugu bijeljinske pijace zatvoreno je tridesetak radnji koje su radile u proteklih dvadesetak godina. Privremeno odjavljivanje radnji je samo vlastito samozavaravanje, jer se troškovi i obaveze uvećavaju – kazala je Kerlata.

Poreske obaveze

Nikolina Veljović, vlasnica kozmetičkog salona iz Bijeljine, kazala je da je vrijeme izuzetno teško za pokretanje biznisa, ali se ona, ipak, odlučila na taj korak.

– Planiram nabaviti kozmetičku opremu. Trenutno u salonu radim samo ja, ali ću tokom godine pokušati zaposliti još jednog radnika – dodala je Veljović.

Saračko-sedlarski i saračko-remenarski zanati ubrajaju se u najstarije zanate, a riječ „sarač“ je arapskog porijekla. Oprema za konje izrađuje se otkako se konji koriste za jahanje i vuču.

Sve donedavno u Zanatskom centru kod Zelene pijace u Bijeljini radila je jedina saračka radnja Nedžada Pilakovića. Već godinu radnja je zatvorena, jer se ovaj poznati bijeljinski zanatlija morao više posvetiti bolesnoj supruzi. U radnji ga nije imao ko zamijeniti.

Slična je situacija i s radnjom Đorđa Drvenice, jedinog bijeljinskog ćurčije, koji je, nakon šezdeset godina provedenih u radnji, suočen s nepremostivim poreskim obavezama koje su, kako kaže, pritisnule radnju, kuću, ali i njegovu dušu.

Selim Šabanović, jedini bijeljinski užar, još se dobro drži među posljednjim semberskim “Mohikancima” u oblasti starih zanata. 

I Selim više od četiri decenije plete užad i sa svojom višečlanom porodicom živi od tog starog, časnog zanata.

Živi od igle

Krojačica Jela Savić, koja već 46 godina, kako nam je kazala, živi od igle i deset svojih prstiju, sjeća se svoje mladosti i devetomjesečnog krojačkog kursa kod učiteljice Fate Lipničević.

– Moj muž Tomislav je svojevremeno otvorio zanatsku ćurčijsko-krznarsku radnju “Jela”. On je u penziji, a ja još ustrajavam u ovom poslu. Za nas, zanatlije, nema da ne možeš i da nećeš. Bolovanja i ljenčarenja nema. Ako ne radiš od jutra do sutra, teško ćeš preživjeti. Uspjela sam djecu školovati i izvesti na pravi put. Zbog toga ovaj zanat cijenim i poštujem. Sve se svodi na sitne prepravke, krpljenje, sužavanje. Usluge iznose od marke do desetak ili neku marku više – istakla je krojačica Jela Savić.

Odobreno 5.000 KM

Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović i direktor Filijale Bijeljina Zavoda za zapošljavanje RS Siniša Kajmaković potpisali su ugovore sa osmoro mladih poduzetnika kojima je odobreno po 5.000 KM bespovratnih sredstava u okviru projekta samozapošljavanja mladih zanatlija. Kroz partnerski odnos izdvojeno je ukupno 40.000 KM.

Milo Draganić kaže da je ovaj projekt velika šansa za mlade poduzetnike koji tek otpočinju posao.

– Bavim se izradom metalnih konstrukcija, nadstrešnica i hala. Sredstva ću uložiti u opremu i repromaterijal, a angažovaću varioce i bravare, za početak. Cilj je da zaposlim više radnika te da proširim poslove – kazao je Draganić.

(avaz.ba)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *