Digitalno nasilje, potpomognuto tehnologijom, poput deepfake sadržaja, veliki je problem za sve, a predmet omalovažavanja i napada najčešće su žene, ali i javne ličnosti u pokušaju diskreditovanja u medijima i na društvenim mrežama. Iako se razlika između originala i falsifikata i dalje može raspoznati golim okom, već je sada jasno da deepfake može imati zastrašujuće posljedice u bliskoj budućnosti.
Da manipulacije video i audio snimcima nisu novost, ali i da u posljednje vrijeme izmanipulisani video-snimci postaju sve realističniji, a tehnologija za njihovu izradu sve pristupačnija, kaže za “Nezavisne” Dženana Radončić, docentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici i članica Centra ženskih prava, koja je istakla da bh. društvo tek polako prepoznaje ozbiljnost problema.
“Deepfake tehnologija omogućava stvaranje lažnih, ali uvjerljivih video-zapisa ili audio-zapisa koji mogu biti izuzetno štetni po žrtve, posebno žene koje su često meta ovakvih manipulacija. Tehnologija je toliko napredovala da je ponekad teško na prvi pogled razlučiti da li je nešto proizvod vještačke inteligencije ili autentični video-snimak, pa više i ne možemo vjerovati svojim očima”, kaže Radončićeva.
Ističe da digitalno nasilje, potpomognuto tehnologijom, predstavlja ozbiljan problem za žene koje su najčešća meta ovakvih napada.
“Ovi oblici nasilja ne samo da narušavaju privatnost i dostojanstvo žrtava, već mogu imati i dugotrajne psihičke, socijalne i profesionalne posljedice. Neophodno je da zakonodavni i institucionalni okvir Bosne i Hercegovine prepozna i adekvatno odgovori na ove izazove kroz jasne zakonske odredbe koje kriminaliziraju deepfake manipulacije i sve druge oblike digitalnog nasilja. Dodatno su potrebne kampanje za podizanje svijesti javnosti o opasnostima digitalnog nasilja i načinima zaštite, te razvoj mreže podrške koja uključuje pravnu pomoć, psihološku podršku i savjetovanje”, smatra Radončićeva.
Ističe da je potreban i odgovarajući sistem edukacija i obuka svih profesionalaca u lancu prevencije i zaštite, uključujući policiju, pravosuđe, zdravstvene radnike i organizacije civilnog društva, što je, kako kaže, ključno za efikasno suzbijanje digitalnog nasilja i pružanje sveobuhvatne pomoći žrtvama.
“Krivično pravo igra ključnu ulogu u sankcionisanju počinitelja sajber nasilja, dok mehanizmi za zaštitu privatnosti i ličnih podataka štite integritet i sigurnost pojedinaca u digitalnom prostoru. Čak i prava intelektualnog vlasništva pružaju pravnu osnovu za borbu protiv neovlaštenog korištenja i distribucije video i fotografskih sadržaja, kao što su osvetnička pornografija i deepfakeovi, iako je njihova uloga sekundarna u odnosu na krivično zakonodavstvo”, kaže Radončićeva.
Napominje da nivo svijesti i razumijevanja problema digitalnog nasilja nad ženama varira u BiH.
“Zakonodavstvo se mijenja sporo, a novi oblici nasilja nad ženama se pojavljuju brzo. Zakonski okviri u BiH, uključujući entitete i Brčko distrikt, prepoznaju određene oblike nasilja počinjenog putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, ali postoje značajne praznine i neujednačenosti u nivou i obimu zakonskog normiranja, te stepenu implementacije postojećih odredaba”, objašnjava Radončićeva.
Da deepfake nije nikakva nova tehnologija i da privlači pažnju već godinama smatra Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, koji se aktivno bavi praćenjem razvoja alata vještačke inteligencije (AI).
“Deepfake u stvari predstavlja neovlašteno preuzimanje tuđe svojine u smislu lika, video-materijala, slike i fabrikovanje, najčešće, govora, izraza lica ili postupaka koje je ta osoba rekla. Danas uz samo nekoliko alata i uz mali uzorak nečijeg glasa ili videa može to da se napravi na način da, naravno, ne bude savršen odraz, ali odgovara određenom liku, što je problematično i ključna riječ je u tome – neovlašteno. Deepfake je pogotovo u političkim procesima veoma opasan zato što se u predizbornim kampanjama mogu produkovati takvi sadržaji i da publika koja možda nije dovoljno medijski pismena nasjedne na te lažne sadržaje”, kaže Vukojević.
Da je lako nasjesti na deepfake sadržaje možemo vidjeti iz primjera od prošle godine,
kada je u oktobru osvanuo video-zapis koji je preplavio mreže, a na kome je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, koji govori da voli BiH i na kraju videa pozdravlja sve na arapskom. Još jedan od primjera lažne vijesti i sadržaja nastalih deepfake tehnologijom je i video-snimak sa Sebijom Izetbegović, koji je objavljen u julu ove godine. Na ovom snimku Izetbegovićeva promoviše proizvod prostatin kao lijek protiv prostatitisa. Snimak je vještački kreiran, a Izetbegovićeva takav proizvod nikad nije reklamirala.
Više primjera svakako možemo naći u svjetskim medijima, koji su, između ostalog, izvještavali i o lažnom porno-snimku pjevačice Tejlor Svift, lažnom obraćanju Volodimira Zelenskog, ukrajinskog predsjednika, u kome poziva svoje vojnike da se predaju. Poznat je i slučaj digitalne manipulacija fotografija Donalda Trampa, ali ne u smislu narušavanja ugleda, već u nastojanju da popravi ugled i pridobije glasove Afroamerikanaca. Ove deepfake fotografije su se pojavile u trenutku dok Tramp pokušava osvojiti glasove te grupe koja, prema anketama, ostaje lojalna predsjedniku Bajdenu.
Iako nije doživjela da joj se lik i glas montiraju deepfake tehnologijom, Vanja Stokić, novinarka i urednica portala eTrafika, dobitnica više od 40 nagrada za svoj predan rad, ističe da se susrela i sa prijetnjama smrću i sa raznim vrstama nasilja, a, kako ističe, šta god da se desi dovodi do toga da ispadneš iz svog ritma i onemogućava te da radiš svoj posao.
“Prije dvije godine čovjek iz Gradiške prijetio je meni i mojoj redakciji smrću. Pisao je poruke da nas više neće biti, da će nam proliti krv, da zna gdje smo i da će doći. On je svjestan da se njemu neće ništa dogoditi, napisao je između ostalog i ‘ja ću se malo poliječiti jer sam bolestan, a vas više neće biti’. Tokom tog perioda mi nismo radili iz kancelarije, pazili smo kuda se krećemo i išli smo samo autom. Nismo ponavljali ni istu putanju. Takve stvari jako opterećuju čovjeka i ne bi smjele nikako da nam se dešavaju”, ispričala je Vanja, koja ističe da je policiji prijavila prijetnje smrću i nakon toga išla nekoliko puta u policiju da dopunjava iskaz. Kako kaže, epilog svega je bilo to da je policija odlučila da ga privede, a onda je tužiteljica pokrenula istragu.
“Kod mene i dalje vlada ogromno nepovjerenje u institucije, ali je sve to zbog loših ličnih iskustva. Prvi put u mom životu je pokrenuta istraga za prijetnje meni i redakciji. Za taj slučaj tužiteljica je u međuvremenu podigla optužnicu, a nas kao oštećene strane niko nije obavijestio da je podignuta optužnica protiv tog čovjeka. To nije ni ljudski ni efikasno, ja imam pravo da znam dokle je stigao slučaj u koji sam uključena. Trenutno se osjećam sigurno, ali zbog mjera koje sam sama preduzela, a ne zbog zaštite institucija”, zaključuje Vanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, X nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com