OHR se našao na najtanjem ledu od svog osnivanja. Zastoj u izboru novog visokog predstavnika nije samo rezultat neslaganja oko imena kandidata, već je otvorio mnogo dublje pitanje, da li će Luis Krišok biti posljednji međunarodni zvaničnik na čelu OHR-a i da li BiH ulazi u novu fazu bez dosadašnjeg modela međunarodne uprave.
Iako ova situacija sama po sebi ne znači automatski kraj rada Kancelarije visokog predstavnika, činjenica da najvažniji međunarodni akteri nisu uspjeli da usaglase ime novog šefa OHR-a pokazuje da više ne postoji potpuna saglasnost o tome kakva bi trebalo da bude uloga međunarodne zajednice u BiH, piše “Glas Srpske“.
Odluka da vršilac dužnosti visokog predstavnika Luis Krišok nastavi da obavlja funkciju do daljeg predstavlja privremeno rješenje u trenutku kada unutar zapadnih partnera nema dogovora o kandidatu koji bi preuzeo puni mandat. Njegov dolazak na čelo OHR-a ima dodatnu političku težinu jer je riječ o američkom diplomati i dešava se u vrijeme promjene šireg pristupa Vašingtona prema međunarodnim intervencijama.
SAD posljednjih godina sve više naglašavaju da saveznici i lokalni partneri moraju preuzimati veću odgovornost za sopstvenu bezbjednost i političku stabilnost. Ta promjena pristupa odražava se i na područja u kojima su SAD decenijama imale snažno prisustvo, uključujući i BiH.
Iako Vašington i dalje naglašava značaj očuvanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i stabilnosti BiH, sve više se govori o potrebi da domaće institucije preuzmu veću odgovornost, dok bi međunarodni mehanizmi trebalo da budu podrška, a ne trajna zamjena za politički dogovor unutar zemlje. Upravo zbog toga aktuelna kriza oko izbora novog visokog predstavnika više nije samo kadrovsko pitanje. Ona je postala pitanje održivosti modela međunarodnog nadzora uspostavljenog nakon rata.
DUBLjI SPOR
U tom kontekstu, činjenica da je američki diplomata preuzeo funkciju vršioca dužnosti visokog predstavnika može se posmatrati na dva načina. kao pokušaj da se obezbijedi kontinuitet rada OHR-a, ali i kao signal da se među zapadnim partnerima razmatra drugačiji pristup prema BiH. Slično mišljenje ima i politikolog Aleksandar Pavić, koji smatra da izostanak dogovora u PIK-u nije samo posljedica neslaganja oko imena kandidata, već odraz dubljeg spora o ulozi međunarodne zajednice u BiH.
Prema njegovoj ocjeni, SAD više nisu spremne da podrže nastavak dosadašnjeg modela međunarodne uprave, dok dio evropskih partnera nastoji da zadrži snažniju ulogu visokog predstavnika.
Pavić za “Glas Srpske” ocjenjuje da je moguće da aktuelni zastoj u izboru novog visokog predstavnika predstavlja i dio šire američke diplomatske strategije, odnosno pokušaj da se postepeno otvori prostor za okončanje dosadašnjeg modela OHR-a. Prema njegovom mišljenju, Luis Krišok bi mogao biti posljednji visoki predstavnik, a njegova uloga mogla bi biti povezana sa transformacijom ili postepenim zatvaranjem te institucije.
On navodi da je upravo pitanje OHR-a postalo jedna od glavnih tačaka razmimoilaženja između Vašingtona i dijela evropskih zemalja. Dok jedni smatraju da BiH treba postepeno da preuzme veću odgovornost za sopstvene političke procese, drugi i dalje vide snažnu ulogu visokog predstavnika kao važan instrument očuvanja stabilnosti.
Da pitanje nije samo kadrovsko pokazuje i činjenica da nijedan od kandidata koji su se ranije pominjali, Peter Sorensen, Antonio Zanardi Landi i Rene Trokaz, nije uspio da obezbijedi potrebnu podršku. To ukazuje da problem nije samo u izboru jednog imena, već u različitim vizijama o tome kako bi trebalo da izgleda međunarodna uloga u BiH.
OHR je uspostavljen nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kao mehanizam međunarodnog nadzora nad sprovođenjem mira. Njegova uloga značajno je proširena nakon odluke PIK-a iz 1997. godine, kada su visokom predstavniku data takozvana bonska ovlašćenja, koja su omogućila nametanje zakona i smjene zvaničnika. Upravo su ta ovlašćenja decenijama jedna od najspornijih tema unutar BiH. Dok dio međunarodne zajednice smatra da su bila neophodna za sprovođenje reformi i očuvanje stabilnosti, u Srpskoj godinama postoji stav da je OHR prevazišao okvire Dejtonskog sporazuma i da bi njegov mandat trebalo okončati.
– Ono što ovu krizu razlikuje od ranijih jeste činjenica da se prvi put ne radi samo o sporu između domaćih političkih aktera i međunarodne zajednice, već i o različitim pogledima kod zapadnih partnera. Dok je u prethodnim decenijama postojala široka saglasnost o potrebi snažne uloge visokog predstavnika, danas se sve više postavlja pitanje da li takav model i dalje odgovara novim političkim okolnostima – poručio je Pavić.
KONTEKST
Ono što prema njegovim riječima današnju situaciju razlikuje od ranijih kriza oko OHR-a jeste promijenjen međunarodni kontekst. Nakon rata, kako kaže, visoki predstavnik je imao snagu jer su SAD i EU nastupale usaglašeno i sa jasnim ciljem stabilizacije BiH i izgradnje institucija, a danas je ta saglasnost slabija.
– Istovremeno, Vašington ima drugačije globalne prioritete, od odnosa sa Kinom i fokusa na Indo-Pacifik, do rata u Ukrajini i potrebe da evropski partneri preuzmu veću odgovornost za sopstvenu bezbjednost. Zbog toga se budućnost OHR-a više ne posmatra samo kroz prilike u BiH, već i kroz širu promjenu zapadne politike – ukazao je on.
BEZ TUTORSTVA
Vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić ocijenila je da imenovanje novog visokog predstavnika nije izvjesno u dogledno vrijeme, ali da situacija u BiH pokazuje da institucije mogu funkcionisati i bez OHR-a.
Ona je navela da činjenica da nakon neuspjelog izbora visokog predstavnika nema većih poremećaja pokazuje da BiH može da funkcioniše bez spoljnog tutorstva.
Prema njenim riječima, ovo je prilika da se odgovornost za političke procese u BiH u potpunosti vrati domaćim institucijama i demokratski izabranim predstavnicima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, X nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com