Ljetnje računanje vremena završava se sutra, 27. oktobra, u tri sata ujutro, kada se časovnici vraćaju jedan sat unazad i tada počinje zimsko računanje vremena.
Na zimsko računanje vremena prelazi se svakog posljednjeg vikenda u oktobru u noći između subote i nedjelje, dok se na ljetnje računanje vremena prelazi posljednje nedelje u martu, kada se vrijeme pomera jedan sat unapred.
Doktor Dušan Vešović izjavio je juče, povodom predstojećeg pomjeranja sata, da u ljudskom organizmu sve praktično funkcioniše na 24-satnom nivou i da remećenje tog ritma može da dovede do nekih zdravstvenih efekata i nekih problema.
“Kad se naučimo na jedan ritam, najbolje ćemo funkcionisati tako, ali ako promenimo – to je stres za nas i naš organizam. Naravno, svi će se adaptirati, neko pre, neko kasnije, jer tih sat vremena nije velika razlika, ali u nekom datom trenutku predstavlja problem”, rekao je on za Tanjug.
Vešović je naglasio da zbog promjene sata ljudi osjećaju stanje umora, nemaju koncentraciju i pažnju, a dolazi i do promjene u krvnom pritisku.
U tom periodu, kako je istakao, češći su i pozivi upućeni Hitnoj pomoći, i to od pacijenata koji imaju hronična oboljenja.
“Ukoliko imamo kardiovaskularne pacijente, tada mogu da se jave moždani, srčani udari, može da dođe i do aritmija”, rekao je Vešović i naglasio da pacijenti ne smiju da dozvole sebi da nemaju terapiju koja je prepisana od strane ljekara.
Istakao je da su rezultati istraživanja pokazali da period adaptacije može trajati svega nekoliko dana, a za grupe pacijenata koji boluju od hroničnih i kardiovaskularnih bolesti adaptacija može trajati i do dvije nedjelje, dok u prosjeku traje sedam dana.
Prema njegovim riječima, mladi ljudi se brže prilagođavaju promjeni vremena, jer su njihovi adaptivni mehanizmi neistrošeni, dok se stariji, posebno oni koji imaju hronične bolesti, dijabetes, kardiovaskularna oboljenja, sporije prilagođavaju.
On naglašava i da je važno da ljudi imaju dobre životne navike, koje podrazumijevaju dovoljan unos vode, redovne obroke i dovoljnu količinu sna.
Vešović je pojasnio i da se ljudi ne bude zbog buke oko sebe, odnosno zbog toga što su drugi ustali, već zato što ih svjetlost probudi tako što preko očnog živca ulazi u nervni sistem i daje signal organizmu da je jutro i da je vrijeme da se započne dan.
“Bilo bi najbolje da ustanemo ujutro i da ležemo uveče oko 23.00 sati, zbog hormonskog statusa. U večernjim satima, kako pada količina svetlosti oko nas, tako naš sistem reaguje na taj pad količine svetlosti”, rekao je doktor Vešović.
Fizičar Slobodan Bubnjević izjavio je da je, prema Zakonu o računanju vremena, uređeno da se poslednjeg vikenda u oktobru pomjera sat i prelazi na zimsko računanje vremena koje je, kako je naglasio, u Srbiji zapravo prirodno astronomsko vrijeme u ovom dijelu Evrope.
To pomjeranje sata, kako ističe, donosi i energetske uštede.
“Kada ljudi po danu žive, dakle po obdanici, tada dolazi do uštede energije, a veća je i bezbednost u saobraćaju. Međutim, ova promena vremena, koja se dva puta godišnje dešava, dovodi do velikog stresa kod ljudi”, rekao je on.
Dodao je i da je pomeranje sata tekovina 20. vijeka.
On je ukazao i na to da se često diskutuje o ukidanju pomeranja sata i da dolazi do sukoba mišljenja, jer zemljama sjeverne Evrope ovo ne čini onu korist kao zemljama sa juga Evrope koje žive od turizma i kojima dužina obdanica u tom dijelu Evrope ima ulogu i u ekonomskom profitu.
“Tu nije reč samo o energetskim uštedama ili u medicini. Vreme prožima naše živote i ovde imamo puno različitih aspekata koji treba da se uzmu u obzir”, rekao je Bubnjević.
Prema njegovim riječima, za nas bi bilo izuzetno pogubno na svim nivoima ako bismo odustali od toga da usaglašavamo mjerenje vremena sa našim neposrednim susjedima i sa Evropom.
“Sva rešenja koja možete da smislite koja ne idu ka tome da svi jednako merimo prave mnogo veće gubitke, i po medicini praktično nema oblasti života koja ne bi bila oštećena ako bi mi izmisli neko svoje računanje vremena i odustali od usaglašavanja. Kad živite na svetlu, onda je prosto, život lepši”, zaključio je Bubnjević.
Većina zemalja u Evropi i gotovo cijela Sjeverna Amerika pomjeraju kazaljke na satu dva puta godišnje, a tu praksu prvi put je uvela Njemačka 1916. u jeku Prvog svjetskog rata kako bi se štedio ugalj korišćen za osvjetljavanje.
Njen primjer slijedile su i Velika Britanija, Rusija i SAD, a sezonsku promjenu sata uvelo je više od 140 država.
Osnovna ideja bila je da se bolje iskoristi dnevna svjetlost što je još 1784. godine zagovarao američki političar i naučnik Bendžamin Frenklin, koji je objavio esej u kojem je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svijećama.
Broj zemalja koje su mijenjale sat u međuvremenu značajno se smanjio između dva rata, a ljetnje računanje vremena ponovo je uvedeno nakon naftne krize sedamdesetih godina prošlog vijeka, sa ciljem da se uštedi energija.
Ljetnje računanje vremena u nekadašnjoj SFR Jugoslaviji uvedeno je 27. marta 1983. godine.
Iako od 1996. godine sve zemlje EU pomjeraju sat dva puta godišnje, Evropska komisija je 2018. godine predložila ukidanje te prakse, a članice EU imale su rok do aprila 2020. godine da se izjasne da li će ostati pri ljetnjem računanju vremena ili će se prebaciti na zimski režim.
Konačna odluka nije donijeta jer je proglašena pandemija korona virusa, a izjašnjavanje o tom pitanju je odloženo.
Pojedine države u svijetu su ukinule praksu mijenjanja računanja vremena, a najpoznatiji primjer zemlje je Rusija, koja se prostire kroz 11 vremenskih zona, a koja je 2014. godine odbacila letnje računanje vremena.
Računanje vremena ne mijenja se ni u Kini, Japanu, Južnoj Koreji, Turskoj, Gruziji, Bjelorusiji, širom afričkog kontinenta.
Kao jedan od razloga za napuštanje ljetnjeg računanja vremena najčešće se navode naučna istraživanja o uticaju pomjeranja sata na zdravlje ljudi, kao i istraživanja o povezanosti pomjeranja časovnika i saobraćajnih nezgoda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, X nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com