Dvojica braće Radoslav i Miroslav Savić, napustili su svoje ognjište 1996. godine, i ako su ratni vojni invalidi smogli su snage da život počnu iznova u semberskoj ravnici. Uprkos svim životnim nedaćama, elana za rad imali su i tada, kao što ga imaju i danas. U Semberiji gdje je egzistencijalni oslonac mnogima poljoprivreda, odlučno su se prihvatili “njive i motike”.
Na njivama koje uzimaju pod zakup, na oko 500 dunuma proizvode pšenicu, kukuruz, kupus i industrijski krompir, a od ove godine otpočinju i uzgoj paštrnjaka. Cijene zakupa obradivog zemljišta su visoke, skupa je i proizvodnja ipak Savići kažu da isplativosti u poljoprivredi ima.
Česte klimatske promjene uz kolebljive tržišne uslove proizvodnje zahtijevaju konstantnu edukaciju i usavršavanje novih saznanja u agraru. Savići su vremenom kovali znanje i usavršavali posao, pa sada postižu zavidne rezultate.
Nestabilne vremenske prilike pomjerile su rokove sjetve krompira za petnaestak dana, bitno je kažu Savići poslove privesti kraju prije najavljenih padavina.
Oslonac i sigurnost u skupom poslu daje organizovana proizvodnja krompira i paštrnjaka. Proizvođačima mnogo znači ugovorena cijena i siguran plasman onoga što iznesu sa proizvodnih oranica.
Krompir će tako zagospodariti na oko tridesetak dunuma zemlje. Savići su ove godine proizvodnju povećali i to s razlogom. Posao je u startu preko zadruge Agrofarmer dobro organizovan, podržan sjetvenim repromaterijalima, a kolebanja u cijeni nema, kakav je slučaj sa žitaricama u otkupu.
Kao jedan od većih problema u poljoprivredi posljednjih godina izdvaja se nedostatak radne snage, pa su proizvođači primorani da se više okreću automatizaciji proizvodnje uz investiranje u traktore i radnu mehanizaciju. Teško je priznaju mnogi do nove mehanizacije, koja je kako kažu uvijek na jakoj cijeni.
Savići sa elanom obavljaju proljećne radove, u posao je uključena cijela porodica, pa se radi i stiče kako bi se došlo do kvaliteta i dobrog prinosa, što garantuje bolju prođu robe na tržištu, a često i bolju cijenu. U jeku radova angažuju i sezonske radnike.
Miroslav kaže da se u poljoprivredi mora na njivi provesti više od osam radnih sati da bi se nešto imalo i da bi se posao isplatio. Da je tako, potvrđuju i rezultati, prošle su godine ostvarili rekordne prinose krompira, oko četiri tone po dunumu, na području Semberije.
Preko zadruge Agrofarmer i ove će godine bitri zasnovana proizvodnja paštrnjaka za potrebe lokalne fabrike. Savići ovu kulturu siju u ataru sela Međaši. I ako se prvi put upuštaju u ovaj posao, posvećeni su kao i u slučaju proizvodnje krompira, pa s razlogom očekuju dobar rezultat.
Savići drže i nešto stoke, žitarice koje proizvedu završe većim dijelom na tržištu, a usljed nedostatka skladišnog prostora, primorani su da rod prodaju odmah u žetvi. S obzirom da zemlju rade pod zakupom,podsticaje ostvaruju za oko desetak odsto ukupne proizvodnje.
Od kvaliteta zemljišta te primjenjene agrotehnike zavise i proizvodni rezultati. S obzirom da su posjedi u Semberiji usitnjeni, parcele raštrkane od drinskog pojasa pa sve do brežuljkastih područja ovog kraja, različiti su i rezultati. I sjetva kukuruza će intenzivnije za koji dan, prošle godine proizvođače ova ratarica nije rodom razočarala, pa tako ni vrijednu braću Saviće.
I dok se intenzivno zaorava industrijski krompir, konzumni je s druge strane obeshrabrio mnoge ne samo u Semberiji već u širem regionu. Dobar rod, slaba potražnja i niske cijene opredijelili su proizvođače da se u proizvodnju gotovo ne upuštaju. Ipak proizvodnja industrijskog krompira u Semberiji za sobom povlači sasvim drugu priču, sa pozitivnim ishodom po proizvođače.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com