Narodni pjevač Bora Drljača preminuo je u 79 godini života nakon duge i teške bolesti.
Borislav Boro Drljača je pevač narodne muzike koji je rođen 29. avgusta 1941. godine u selu Donja Suvaja, u opštini Bosanska Krupa. Borin otac Branko je bio ekonom, poslovođa u trgovini i matičar, a takođe je lijepo pjevao i svirao gitaru. Majka Stoja je bila ekonom i stradala je u Drugom svjetskom ratu. Poslije njene smrti, otac se ponovo oženio, a pjevaču nije ostala nijedna majčina slika.
Samo dvije nedelje prije smrti on je rekao kako osjeća da mu se neminovni kraj bliži.
Budućnost, kako je rekao, nije vidio.
– Kakva budućnost?! Nemam ja budućnost. Bar da živim još godinu, dviie, tri dana i da umrem. Ako uspijem da proguram još koju više i to ti je. Slomila me bolest. Ne volim smrt, al’ šta ću. Kad dođe vrijeme. Ne znam kako ćete bez mene, kako će ovaj svijet bez Bore.
– Volim život i nauživao sam se, al’ još pet-šest da doživim i nek ide u božju mater. Operisao sam bubreg, debelo crijevo, melanom, četiri-pet puta sam išao pod nož. Znam samo da ću biti sahranjen pored moje prve žene. Napravio sam spomenik, nisam stavio sliku, ali sve je završeno. Takav je život – rekao je on za Kurir.
Žalio je samo što nema unučad.
– Patim što nemam unučadi. Za čega sam sve ovo stvarao? Jedino ja da napravim dijete. Bio sam budala, Rada ostala u drugom stanju i ja joj rekao da očisti. Bila je baba, reko gde ćeš ti sad da rađaš. Želio sam žensko dijete. Nema ništa ljepše za roditelje od ženskog djeteta. Sinovi su barabe, muškarci nemaju osjećaj kao što ima žensko.
– Želio bih da sam zdrav kao nekada. Da jurim ribe, da ih vodam. Nema koja nije htjela, a sad se bliži kraj… Što se tiče životnih grešaka, to kad me pitaš, da ti kažem da ih je malo bilo. Imao sam sreće, a bogami i pameti. Nisam imao nekih težih povreda. Moje pjesme ostaju narodu zato što su životne. To je moje bogatstvo. Moj početak i kraj – kazao je on.
(Kurir/Telegraf)
