Nepredviđene okolnosti znaju poremetiti ono oko čega se posvećeno trudimo i u šta nesebično ulažemo rad i energiju. Jedno februarsko jutro promijenilo je nedavno sliku farme svinja u Gornjoj Čađavici. U požaru koji je zahvatio prasilište u objektu farme, ostao je domaćin Žiko Bakajlić bez 13 krmača i više od 100 prasadi.
Šteta jeste velika, a prasilište je “kičma” ove proizvodnje, pa ga je potrebno što prije privesti namjeni.
Stanje na farmi nakon požara sagledale su i nadležne komisije. Dolazili su i zvali kaže nam Žiko i znani i neznani jer poznato je da se ljudi međusobno solidarišu u nepredviđenim situacijama i okolnostima koje se svakome mogu desiti.
Žiko je agronom po struci, a prije dvije i po decenije svoju pozitivnu energiju potkovanu znanjem usmjerio je u razvoj farme, sa koje na tržište plasira najbolji genetski materijal u svinjarstvu. Koncept je dobro osmišljen još na začetku posla, pokazao se održivim pa je aktuelan i danas – biti karika u lancu proizvodnje priplodnog materijala, dok je dio posla i komercijalni, pa prasad sa ovog imanja pune obore na proizvodnim farmama koje su isključivo posvećene tovu svinja.
Uz već bogato iskustvo u svom poslu, znanje je potrebno kaže naš sagovornik konstantno nadograđivati usvajajući nova saznanja i stručna mišljenja, tako je ističe on najlakše do dobrog rezultata u svakom poslu, pa i u ovom.
Kapacitet ove farme je 100 krmača prasilja. Žiko nije razmišljao o širenju farme s obzirom da je riječ o specifičnoj proizvodnji koja nije isključivo komercijalna da bi se radilo na broj. Intenzivno radi na standardizaciji proizvodnje uz tehnologiju koje se primjenjuje i u zemljama evropske unije. Međutim, ovdje kaže on ljudski faktor igra presudnu ulogu.
Potreba za stalnim učenjem, a pomalo i navika znaju Žiku zadržati satima na farmi. Zanima ga napominje i etologija, nauka o ponašanju životinja, pa svako svoje grlo dobro poznaje.
Dosta je problema u sektoru svinjarstva koji su do izražaja došli u posljednje dvije godine. Turbulentno je tržište svinja, sa poskupljenjima svih inputa i stočne hrane poskupjela je i proizvodnja, a zbog prekomjernog uvoza domaći svinjari gube konkurentnost na domaćem tržištu.
Domaćem svinjogojstvu i inače proizvodnje mesa potrebna je jača podrška, sve češće se i u posljednje vrijeme naglašava da ovom sektoru trebaju adekvatne zaštitne mjere, kako bi se relaksiralo domaće tržište. S obzirom da takvih mjera još uvijek nema farme u Srpskoj su uglavnom oslonjenjene na podsticaje resornog ministarstva, koje je i interventnim sredstvima u više navrata pokušavalo da održi domaću proizvodnju.
Ova nam priča sa sela još jednom potvrđuje, šta god da donese neki novi dan i koliko god ta situacija bila teška i u momentu možda naizgled nepopravljiva, snaga ljudskog uma, uz vjeru u bolje sutra, sa punim elanom pokreće čovjeka da ne posustaje i da nastavi dalje. A primjer snage, entuzijazma i dobre volje je ovaj ugledni semberski domaćin iz Gornje Čađavice. Važan je smisao, a po meni, smislen rad bitan je za svakoga, zaključuje Žiko.
____________________________________________
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com