Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve /SPC/ u Crnoj Gori saopštio je danas da su posljednji razgovori sa predstavnicima Vlade o diskriminatorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti služili za nove ucjene Crkve i politički marketing.
“Sa žaljenjem konstatujemo da je najnovijim prijedlogom Vlade pred Crkvu postavljen ultimatum u vidu obavezne registracije Mitropolije i eparhija SPC u Crnoj Gori uprkos činjenici da kao crkvene ustanove postoje na prostoru Crne Gore punih osam vjekova. U potpunosti je ignorisano istorijsko postojanje i pravni subjektivitet Mitropolije i eparhija”, navodi Episkopski savjet u pismu crnogorskoj Vladi.
Episkopski savjet ističe da je, nakon svih akata Crkve, neviđeno poniženje u vidu ultimatuma Crkvi da se ponovo registruje i da iznova, kao nekakva novoformirana vjerska zajednica, stiče pravni subjektivitet koji je priznat i prepoznat od svih vlasti, pa čak i okupatorskih, kroz vjekove do danas.
“Niko i nikada do danas nije postavio pitanje postojanja pravnog subjektiviteta Crkve i njenih svojinskih prava na svetinjama i ostaloj zavještanoj crkvenoj imovini, o čemu postoji bezbroj dokaza od Otomanske imperije preko Kraljevine Crne Gore do SFRJ!”, ukazuje se u pismu.
Episkopski savjet podsjeća da je 11. marta Vladi dostavljen pravno utemeljen prijedlog za postupak evidentiranja Crkve i vjerskih zajednica u registar, što je ekspertski tim savjeta ponovio i 20. jula, ali, nažalost, bez uspjeha.
“Crkvi nije svojstveno da ispostavlja ultimatume nikome, pa ni Vladi Crne Gore. Tako je bilo i u ovom slučaju, jer smo, i pored određenih stručnih primjedbi, prihvatili 61 od ukupno 66 članova Zakona”, podsjećaju iz Episkopskog savjeta.
Savjet navodi da je, kada je riječ o pet spornih članova, predložio izmjenu i dopunu i to samo u dijelu kojim se ne poštuje i poništava viševjekovni identitet, dostojanstvo, subjektivitet i svetinje i kojim se Crkva, jedina u Crnoj Gori, mimo svakog prava i elementarne pravde, primorava da dokazuje da su svetinje crkvene, a ne državne.
“Svima je jasno, bez obzira što Vlada uporno obmanjuje međunarodnu javnost, da u zakon nije implentirana nijedna suštinski bitna preporuka Venecijanske komisije od 24. juna 2019. godine”, navodi se u pismu.
Episkopski savjet ističe da da bi prihvatanje njihovog prijedloga izmjena i dopuna Zakona predstavljalo puno poštovanje Ustava i pravnog poretka Crne Gore i da bi presudno doprinijelo smirivanju tenzija i napetosti u društvu.
“Očekivali smo da je Ekspertski tim Vlade od 11. marta do danas imao dovoljno vremena da razmotri naše prijedloge i da će nam u pisanoj formi dostaviti odgovor na njih. Na žalost, do toga nije došlo”, navodi se u pismu.
Oni navode da su razmotrili Vladin prijedlog potencijalnih izmjena članova 63 i 64 zakona, koji su obesmišljeni insistiranjem Vlade na opstanku člana 62 kojim se uslovno crkvena imovina proglašava za državnu, iako to ona nikada nije bila u istoriji Crne Gore.
“Nikako ne može da izdrži test elementarne logike činjenica da je Vladi u decembru 2019. i u martu 2020. godine bio prihvatljiv prijedlog Crkve kojim se garantovao njen i pravni subjektivitet vjerskih zajednica, koji su stekle po svom istorijskom kontinuitetu i ranijim propisima, a da joj je sada upravo to postalo sporno, te da se pitanje svetinja sada naprasno i ultimativno uslovljava registracijom”, navodi Episkopski savjet.
Oni navode da na osnovu svega izloženog, jasno proizilazi da Vlada, za razliku od Crkve, ni ovom prilikom nije imala iskrene namjere da se kroz dijalog dođe do zajednički prihvatljivog i održivog rješenja, već je poziv za dijalog očegledno služio za nove ucjene Crkve i aktuelni politički marketing, u čemu Crkva ne može i ne želi da učestvuje.
“Namjere i cilj Vlade je, na žalost, pokazao i pokazuje višemjesečni progon sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, počev od učešća na mirnim litijama, preko neodobravanja privremenih boravaka sveštenstvu i monaštvu do rušenja svetinja”, navodi se u pismu Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori upućenog Vladi.
Iz Episkopskog savjeta navode da je Crkva i ovom prilikom posvjedočila da je bila, jeste i ostaje otvorena za dijalog kao put i način za rješavanje otvorenih pitanja.
