Stevica Krajinović danas je poznato ime u svijetu opere. Rođen u Bijeljini, pjevanjem je počeo da se bavi relativno kasno u 14. godini. Međutim, njegov izuzetni talenat odmah je zapažen.
Na Muzičku akademiju u Beogradu upisao se na odsjek za solo-bariton, kao najuspješniji kandidat. Na akademiji je bio najbolji student, pa je svoj muzički put nastavio dalje na postdiplomskim studijima u Norveškoj.
“Bilo je uspješno tih 2,3 godine na fakultetu. Bilo je tu i odmah nagrada od fakulteta, kao najbolji student katedre, pa bilo je tih tih takmičenja solo pjevača, u Rumi, u Bečaju u Beogradu, tako da sam već te prve godine dobio prvu nagradu poslije mjesec dana studiranja u rumi. To su bili neki ispiti i za mene i profesore, da vide gdje sam, sta sam, kako dalje. Onda sam ušao u Narodno pozorište u Beogradu, u operski studio, to je predviđeno za mlade studente koji su talentovani. Pa sam eto bio u tom našem hramu tamo. I onda se desila Norveška, ja to kažem iz dva razloga. Jedan je materijalni, a drugi je profesionalni”, kazao je Stevica Krajinović, član Norveške opere u Oslu.
Od 2006. stalni član opere u Oslu
Nakon što je nastupao kao solista opere u Narodnom pozorištu u Beogradu, od 2006. godine postao je stalni član opere u Oslu. Imao je do sada mnogo uloga u velikim operskim djelima i u Norveškoj i širom Evrope, a nastupao je i sa Rimskim simfonijskim orkestrom. Nakon duže pauze, svojim divnim glasom nagradio je publiku u svom gradu – Bijeljini i izazvao velike ovacije prisutnih.
“Eto taj aplauz koji je bio to veče, možda najveći i najljepši do sada. Meni je barem tako izgledalo i tako zvučalo. Neka kao nagrada za sve ove godine, sve su to dragi ljudi tu koji mene poznaju i lično i ovako kroz taj naš rad u Srbadiji. A, teško je nastupati, zavisi kako se čovjek osjeća, kako si se pripremio, da li pjevaš nešto što je u tom trenutku teško izazovno za tebe ili nije. Eto to. Teško je kada se nađeš u situaciji u kojoj sam se našao ja recimo. Tamo negdje u Norveškim planinama, na -10 smo pjevali u nekoj sali, to je zapravo neka garaža vozova. To je bio neki performans njihov, proslava od 100 godina kako su napravili prugu između Bergena i Osla i to je na najvišoj tačci kuda prolazi ta pruga, i onda smo mi tu pjevali na -10. Eto to je fizički bilo teško”, dodaje Krajinović.
Kao i u svakom drugom poslu, ako želiš da budeš kvalitetan i dobar u nečemu, recept je jednostavan, priča Krajinović. Radiš, trudiš se i uspjeh je zagarantovan. To je put kojim je on godinama išao i sigurnim koracima dostigao visine na kojima se sada nalazi.
(atvbl.com)