Knjiga “Blagoje Jovović – srpski heroj u vučjoj jazbini” premijerno predstavljena u Bijeljini /VIDEO/

Ko je bio Blagoje Jovović otkrila je u svojoj knjizi njegova kćerka Marija.  Narodna Biblioteka “Filip Višnjić” Bijeljina i Udruženje “Kraljevina Srbija” Gradski odbor Bijeljina priredili su u velikoj sali ove ustanove kulture predstavljanje knjige “Blagoje Jovović – Srpski heroj u vučjoj jazbini”. Ovo djelo, Marija je potkrijepila sa mnogo vrijednih dokumenata, pisama i fotografija.

U mračnoj ulici Sančez u argentinskom gradiću Lomas del Palomar, nadomak Buenos Ajresa 10. aprila 1957. sreli su se Ante Pavelić i Blagoje Jovović.  Dva metka teško su ranila Pavelića, koji je od posljedica ranjavanja dvije i po godine kasnije preminuo u Španiji. Knjiga ,,Blagoje Jovović, srpski heroj u vučjoj jazbini“ sastoji se iz uvoda, 8 poglavlja, epiloga, kao i mnoštva vrijednih fotografija, pisama i dokumenata, uz vrijednu biografiju. Predstavljena je i bijeljinskoj publici. Tri godine sam pisala ovu knjigu radeći naporno i sakupljajući građu, rekla je Marija Jovović, autorka knjige i kćerka Blagoja Jovovića. Ona za svog oca kaže da je bio dobar čovjek i veliki patriota koji nikada nije zaboravio svoju zemlju. Dodaje da su motivi njenog oca da ubije Pavelića bili isključivo patriotski i posvećeni stotinama hiljada ubijenih u koncentracionim logorima.

Knjiga i svjedoči o atentatu na ustaškog poglavnika Antu Pavelića, koji se dogodio na dan zloglasne NDH, 10. aprila 1957. godine i koji je decenijama bio obavijen velom tajne. O atentatu na Pavelića javnost dugo nije znala gotovo ništa. Misteriju je razrešio 1998. sam Blagoje Jovović. Njegova kćerka priča da se on u decembru 1998. godine, poslije više od pola vijeka, vratio u zemlju, došao je na sahranu brata, ali je prije toga otišao u manastir Ostrog.

Ističe da je u svojoj knjizi napisala istinu o svom ocu, jer samo tako ljudi iz cijelog svijeta, antifašisti, mogu da shvate da je postojao veliki srpski heroj Blagoje Jovović.

Blagoje Jovović, rođen je 1922. godine u selu Kosić kod Danilovgrada.  Poslije školovanja u rodnom mjestu, pohađao je Vojnu podoficirsku školu u Bileći. Odatle je prekomandovan u Strumicu da brani granicu od Njemačke. Jula 1941. priključio se narodnom ustanku protiv fašističke Italije. Tada je izabran za komandira Kosićkog partizanskog odreda i sa njim učestvovao u borbama na Pljevljima. Kada je dobio naređenje od komandanta da svojim odredom krene u napad na Baju Stanišića, koji se pod Ostrogom digao na oružje, jer je saznao da komunisti ubijaju političke neistomišljenike, Blagoje se povukao sa dužnosti komandira i odbio da učestvuje u bratoubilačkoj borbi.

Godine 1944. godine, Blagoje je emigrirao u Italiju. U toj zemlji boravio je u izbjegličkim logorima. Poslije rata, iz Đenove, otišao je u Argentinu. Tada je imao samo 24 godine. Ovo su samo neki od detalje iz uzbudljive biografije njenog oca, koje Marija navodi u svojoj knjizi.

Sa Marijom Jovović sam već duže vremena u kontaktu, kaže književnik Branko Stanković koji je na promociji u velikoj sali bijeljinske biblioteke govorio o ovom djelu.

Blagoje Jovović umro je u junu 1999. godine. Nekadašnja Zagorska ulica u Zemunu od prošle godine nosi ime Blagoja Jovovića, a u toj ulici je otkrivena i spomen – ploča posvećena Jovoviću.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *