U krdu srna koje ove zime prilaze kućama u semberskom selu Čađavica Gornja lovac Miladin Božić otkrio je mladog srndaća po imenu Jelenko kojeg su lovci prije šest godina spasili od pasa lutalica i tokom liječenja označili žutom markicom na uhu.
“U jesen prije šest godina lovac Pero Božić spasio je lane staro nekoliko mjeseci od napada pasa lutalica, liječili smo ga i čuvali mjesec dana, a veterinar ga je označio žutom markicom u desnom uhu i nakon što se oporavio pustili smo ga u lovište dva kilometra udaljeno od seoskih kuća”, ispričao je Božić Srni.
Prema njegovim riječima, sin domaćina koji je njegovao mladog srndaća dao mu je ime Jelenko, po lanetu iz jugoslovenskog filma “Ptice koje ne polete”, koje pomaže djevojčici u izlječenju.
“Prošlo je od tada šest godina, a on je vjeran staništu, snimio sam ga 100 metara od kapije moje kuće, u krdu od šest srna”, priča Božić.
On se prisjeća kako nisu znali da li će lane preživjeti na slobodi, odvojeno od majke, dok ga ove zime nije prepoznao na fotografijama koje je ispred kuće u selu napravio profesionalnim foto-aparatom.
“Kada sam prenio fotografije na laptop, u krdu od šest srna vidio sam Jelenka, sa žutom markicom”, navodi Božić.
On kaže da su u Lovačkom udruženju “Semberija” ranije donijeli odluku da u dijelu lovišta u blizini kuća u Čađavici Gornjoj ne love, nego su tu napravili rezervat, a Jelenka će, kada očisti rogove koji su još prekriveni kožom i kratkom dlakom, ponovo slikati i njegovu veliku fotografiju postaviće u Lovačkoj kući, da ga svi lovci mogu prepoznati i štititi.
Miladin Božić glavni je lovovođa u Lovačkom udruženju “Semberija”, jednom od pet u Bijeljini, koje gazduje lovištem na površini od 43.000 hektara, a među 1.000 lovaca je 13 žena i lovački podmladak na koji su ponosni.
“Imamo u udruženju mnogo dječaka koji na pravilan način, kroz druženje i rad u lovištu, zavole prirodu, divljač i lov i postanu pravi lovci”, ističe Božić i dodaje da najmlađi semberski lovci imaju desetak godina, a najstariji su u devetoj deceniji.
Prema njegovim riječima, u toku je lov na predatore, kunu, lisicu i šakala, za kojeg lovci navode da je oprezan i lukaviji od lisice, a može da napravi veću štetu u lovištu.
Božić navodi da se šakal posljednjih 10 godina pojavljuje u priobalnom dijelu Save i Drine u Semberiji i lovci svake godine odstrijele desetak šakala.
I kada nije sezona lova, lovci su aktivni u lovištu i intenzivno rade na prihrani divljači i obogaćivanju lovišta.
Lovačko udruženje “Semberija” ima 50 natkrivenih hranilica i 70 solila, lovište čuvaju dva lovočuvara, a postavljene su i nadzorne kamere.
Imaju najveću i savremenu fazaneriju u Republici Srpskoj sa matičnim jatom od 1.000 fazana i godišnjom proizvodnjom 20.000 fazanskih pilića, od kojih 5.000 svake godine unesu u lovište.
