Najiskusniji prvotimac Radnika, Velibor Đurić, vrijeme tokom pandemije koronavirusa provodi kući, sa svojom porodicom, suprugom Marinom, sinovima Vukom i Ognjenom, te ćerkicom Anom.
Kako nam kaže, dani mu teku uobičajno. Veći dio vremena provede kod kuće sa porodicom, a ode i do Radnikovog stadiona gdje odradi individualni trening, uglavnom trčanja.
– Dan protiče uobičajno, kući sa porodicom. Imam individualno treninge, odem na stadion, istrčim, vratim se kući i provodim vrijeme sa svojima. Ovdje nas je 12 igrača i onda nas 3-4 trčimo u grupama odvojeno. Ima dosta rekreativaca, ali uglavnom nema kontakata. Supuga sa djecom dok ja ne dođem, onda izađemo malo gdje nema naroda, čisto da djeca izađu na čist vazduh, gdje nema kontakta. I onda smo kući, gledamo televiziju, internet, društvene igre…, počinje naš razgovor Velibor Đurić.
Da dani tokom koronavirusa proteknu ugodnije pobrinuli su se i u klubu, te im uplatili platu, sve prema planovima. Što se tiče nekih dugoročnijih isplata, za sada se ne govori ništa o tome.
– Jesu, isplatili su platu. Za sada je sve ok. Postoje ljudi nad nama igračima koji se bave time, oni znaju šta se dešava i znaju šta je najbolje raditi u ovome trenutku.
Nije Đurić pretjerani optimista po pitanju nastavka prvenstva iako bi volio da se nastavi. Ističe da Radnik u ovom trenutku ipak nema ekipu da se bori za sami vrh.
-Ako krene prvenstvo vidjećemo kako će se sve to odvijati. Ja iskreno teško mislim da će početi prvenstvo, mada bih naravno volio. I onda ćemo vidjeti i ako krene, kako će se ekipe tu snaći. Nama je realno mjesto, 5-6.U ovom trenutku teško da možemo više od toga. Ekipe ispred nas imaju i bolju i širu klupu, veće budžete, ali ako se ukaže prilika što da ne.
Svakodnevno je u kontaktu sa svojim bratom i majkom, Jovom i Ljiljom u Vlasenici, kao i sa bratom, Vinkom, koji je odlučio da život nastavi u Švedskoj.
– Čujem, čujem, stalno. Majka i brat su mi u Vlasenici, drugi brat, mlađi, mi je u Švedskoj. Otišao je tamo da radi, igra fudbal na amaterskom nivou, ali prioritet mu je posao.
Velibor Đurić planira još godinu dana igrati fudbal, a onda da se otisne u trenerske vode. Edukaciju je već počeo.
– Da budem iskren ja planiram igrati još godinu dana. Takav je dogovor i sa ljudima u klubu. Uglavnom, završavam B licencu, upisao sam A licencu, treba i to da mi krene. Planiram da ostanem u sportu, Bože zdravlja.
Za kraj, Đurić dodaje da mu je najljepše bilo u Mostaru.
– Bilo mi je najljpše u Mostaru, posebno taj prvi period od 2005. do 2009. Tu sam igrao najbolji fudbal, najbolju statistiku, skrenuo pažnju, osvojio Kup. Smatram da je to neki moj najbolji period karijere, zaključuje Velibor Đurić naš razgovor.
Pratite nas i na društvenim mrežama:
