“Krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv”- osnovni je postulat transfuzijskog liječenja koji su u Službi za transfuzijsku medicinu u Bijeljini ispunili i prošle godine. Prikupili su 5.000 doza krvi, što je rekord od osnivanja ove službe.
Smanjen je broj porodičnih i namjenskih darivanja, a povećan procenat dobrovoljnog davalaštva na više od 90 odsto. Ohrabruje i što sve više mladih ljudi, darujući ovu dragocenu tečnost, podržava dobrovoljno davalaštvo.
Svakodnevno od 7 do 14 časova u Službu za transfuzijsku medicinu dolaze dobrovoljni davaoci krvi.
Profesor fizičkog vaspitanja u Ekonomskoj školi u Bijeljini Branimir Đokić krv je darivao 18 puta. O važnosti dobrovoljnog davalaštva uči i svoje đake
– Mladi ljudi jednostavno nisu svjesni koliko je krv dragocjena i da to naše malo zaista može da spase ljudski život. Raduje me što se, ipak, kada im se skrene pažnja, sve više njih odluči da postanu davaoci. Ponosan sam što je više od 300 učenika Ekonomske škole u proteklih nekoliko godina darovalo krv – kaže profesor Đokić.
Vraćaju se humanosti
Osim redovnih, sve više je i onih koji su nakon višegodišnje pauze odlučili da ponovo daruju dragocjenu tečnost ili su se tek upisali među humaniste.
Obrad Radić nije krv darivao 20 godina, a ponovo se odlučio na ovaj čin, jer svakodnevno sluša o saobraćajnim i drugim nesrećama i svjestan je da pomoć može zatrebati bilo kome i bilo kada, pa i njegovim najbližim.
– Davaću krv redovno. Nije bolno, nije komplikovano. A kada bismo svi to radili zdravstvene ustanove bi imale veću sigurnost u zbrinjavanju oboljelih i unesrećenih – kaže Radić.
Humanost je odlika i mnogih porodica koje darujući deo sebe spasavaju tuđi život i pomažu ozdravljenju pacijenata.
Petar Malinović u davalaštvo je uključio suprugu Milenu i sina Branislava. -Počeo sam krv da darujem za vrijeme rata kada sam se uvjerio koliko je to važno. Drago mi je što su me i najbliži podržali u tome. Nadam se da će našim stopama krenuti i naš mlađi sin kada postane punoljetan – kaže Petar.
Pomažu Zvorniku, Foči i Banjaluci
Najčešće su deficitarne krvne grupe sa negativnim faktorom, ali zahvaljujući ovakvoj humanosti bijeljinska Služba za transfuzijsku medicinu raspolaže zalihama svih krvnih grupa. Procenat dobrovoljnog davalaštva prošle godine podignut je na preko 90 odsto.
Sa prikupljenim dozama krvi uspijevaju da podmire potrebe bijeljinske bolnice i čak pomognu bolnice u Zvorniku i Foči.
Najviše krvi ipak upućuju u Banjaluku zato što se u Univerzitetsko-kliničkom centru RS liječe najteži pacijenti kojima za ozdravljenje treba mnogo krvi.
Rok trajanja uzete jedinice krvi između 35 i 42 dana
Načelnica Službe za transfuzijsku medicinu u Bijeljini dr Snežana Gegić naglašava da se uzimanje krvi i organizovanje akcija radi planski, jer je rok trajanja uzete jedinice krvi između 35 i 42 dana.
– U skladu sa modernom svjetskom transfuziologijom od jedne doze krvi pravimo komponente za četiri pacijenta. Prošle godine dobili smo i aparat za automatsko određivanje krvnih grupa davalaca što nam je značajno olakšalo rad – pojašnjava dr Gegić.
Ona dodaje da je u prošloj godini u ovoj službi urađen i veliki broj analiza i testiranja, a uspješno radi i ambulanta za kontrolu pacijenata na antikoagulantnoj terapiji, kojom se sprečava zgrušavanje krvi i stvaranje tromba
– Osnovali smo ambulantu za praćenje antikoagulantne terapije i imamo oko 3.000 registrovanih pacijenata. U svijetu je uobičajena praksa da se transfuzijske službe bave time, ali mi jedini u deset gradova Srpske imamo pravu evidenciju o tim pacijentima. Imamo i savjetovalište za RH negativne trudnice – naglasila je dr Gegić.
U Službi za transfuzijsku medicinu naglašavaju da bi bez dobrovoljnih davalaca njihov rad, ali i uopšte zdravstveni sistem bili dovedeni u pitanje.
Nema zamjene za ljudsku krv
Postoji li ikakva zamjena za ljudsku krv?
– Za sve postoji alternativa i vještačka proizvodnja osim za ljudsku krv. Bez davalaca, odnosno bez darovane krvi, uprkos svom znanju i savremenoj opremi, ne bismo mogli da spasimo ljudske živote. Raduje nas što je sve više mladih ljudi svjesno važnosti dobrovoljnog davalaštva – istakla je dr Gegić.
Davaoci imaju i privilegiju, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Svaki davalac ima dva slobodna dana na poslu i oslobođen je participacije za zdravstvene usluge. Ako je darivao krv manje od deset puta ne plaća participaciju godinu dana od posljednjeg darivanja, a onaj ko je dao krv više od deset puta oslobođen je doživotno.
(SrpskaInfo)