U semberskom selu Popovi mašinski inženjer Žarko Pavlović uzgaja biljke koje uspijevaju na drugim kontinentima.
Veliko uređeno dvorište sa visokim stablima paulovnije i borova krije neobične i egzotične biljke.
Za neke od njih na ovim prostorima nismo nikad čuli, niti ih vidjeli.
Njegov hobi podržavaju i članovi porodice i prijatelji koji mu biljke i sjemena donose sa putovanja iz cijelog svijeta.
Sve je krenulo prije desetak godina kada je Žarko Pavlović dobio plod kivana, afričke bodljikave dinje.
Sačuvao je sjeme, te iduće godine dobio i plodove ove biljke.
Svake godine ubere stotinjak plodova južnoafričke dinje, najsličnije krastavcu, koji prispijevaju u jesen i nekoliko mjeseci mogu da se čuvaju na sobnoj temperaturi.
Danas ima mnogo toga da pokaže.
– Imam ukrasne tikve, vrlo dekorativni paradajz – crveni, žuti, ljubičasti, desetak vrsta ljutih paprika. Uzgajam i steviju, biljku koja je toliko slatka da u potpunosti zamjenjuje šećer, a mnogo je zdravija za ljude – priča Žarko.
Prvi donio čičoku
Prvi je na ovim prostorima počeo da uzgaja slatki krompir, čičoku.
– Čičoka je dvadesetogodišnja biljka, čiji se prinos povećava u prve tri godine uzgoja. Agrotehnika je veoma jednostavna, prinosi su izuzetno visoki , a samim tim i ekonomičnost je dobra. Sije se u proljeće, u kućice na razmaku malo većem nego krompiru, okopa se, razgrne isto kao krompir kada bude metar od zemlje i ništa više ne radi do jeseni, kada bude roda. Hoće zemlju pjeskulju. A zna da bude po sedam do osam kilograma u jednoj kućici.
Ova biljka se prije krompira koristila u ishrani, a i kasnije u kriznim godinama kad nije bilo dovoljno krompira za ishranu. Izuzetno je zdrava, nema skroba u sebi, pa mogu da je jedu ljudi sa povišenim šećerom u krvi. Može da se jede prijesna, ne mora da se termički obrađuje, samo se oguli. Najsličnija je korijenu od kupusa – ističe ovaj zaljubljenik u biljke.
Dodaje i da je interesantno za čičoku da se razmnožava puno.
– Ako se ne povadi onaj najsitniji korjenčić od nekoliko milimetara sljedeće godine na tom mjestu niče. Zato se mora voditi računa da se ne raznosi po njivi. Zanimljivo je i da se tokom zime ne vadi iz zemlje, jer se brzo osuši i smežura se, a ne može duže da stoji kao krompir – pojašnjava Žarko.
Ponosan je i što je uspio da uzgoji peruansku jagodu.
– Čarobno voće božanstvenog ukusa, energetska bomba. Ali ne smije da se pojede više od pet do šest komada – kaže Pavlović.
U najvećoj žitnici Srpske Pavlovići namjeravaju da se oprobaju u uzgoju još nekih neuobičajenih kultura na ovom području.
U Semberiji sve može da uspije
Pelcere i sjemena razmjenjuje sa komšijama i prijateljima. O neobičnim i egzotičnim biljkama saznaje dosta i na internetu. Na prošlogodišnjem sajmu poljoprivrede dobio je i sjeme karele – indijske dinje.
– Raduje me kad se oprobam u proizvodnji nečeg novog. Semberija ima kvalitetnu zemlju, odličnu mikroklimu i hidrološki status. Samo treba imati volju i praktično sve se može uzgojiti ovdje – kaže ovaj mašinski inženjer kojem je poljoprivreda hobi.
(SrpskaInfo)
