Predsjednik Upravnog odbora Tehničkog remonta Bratunac /TRB/ Ljubomir Borovčanin rekao je Srni da je poslovanje ove firme stabilno i da nema dugova, te da je višenamjensko oklopno vozilo “despot” zbog kvaliteta traženo na domaćem tržištvu, a posebno u svijetu.
Borovčanin ističe da su osnovni ciljevi menadžmenta povećanje produktivnosti rada i plata zaposlenima.
“Želimo uspostaviti kontinuiranu produktivnu serijsku proizvodnju da bismo blagovremeno mogli odgovoriti izraženim zahtjevima stranog tržišta za naše proizvode i time stvoriti uslove za povećanje plata radnicima, jer samo zadovoljan radnik je garant za predan i odgovoran rad”, istakao je Borovčanin.
Tehnički remont je firma koja je u egzodusu sarajevskih Srba, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, dislocirana iz Hadžića u Bratunac u objekte nekadašnje fabrike za proizvodnju keramike “Kaolin”.
Osnovna djelatnost remont naoružanja i vojne opreme
Osnovna djelatnost Tehničkog remonta bila je i ostala remont naoružanja i vojne opreme, u čemu ima tradiciju dugu 55 godina i bio je jedna od četiri preduzeća te vrste u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon rata i preseljenja u Bratunac došlo je do smanjenja obima posla i povećanja broja zaposlenih što je dovelo do krize i agonije ove firme i posebno njenih radnika, kojima godinama nisu uplaćivane plate i doprinosi i upućivani su na neograničeno čekanje bez primanja ikakvih naknada.
Zbog toga je više puta dolazilo do protesta, a radnici su tražili da im se isplate zaostale plate i uplate zakonski doprinosi. Jer, zbog neuplaćenih penzionih doprinosa radnici nekoliko godina nisu mogli da ostvare penziju iako su ispunjavali uslove po godinama radnog staža ili starosti.
Poseban problem predstavljalo je liječenje oboljelih radnika zbog neizmirenih obaveza firme prema Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske i nemogućnosti ovjeravanja zdravstvenih knjižica.
PRIVATIZACIJA RIJEŠILA AGONIJU
Rješenje višegodišnje agonije pojavilo se 2012. godine kada je došlo do privatizacije i promjene vlasničke strukture u ovom preduzeću i većinski vlasnik sa 82 odsto kapitala postao Slavenko Ristić, a 18 odsto je u vlasništvu inevsticionih fondova, što je dovelo i do promjene upravljačke strukture u kompaniji, koja je registrovana kao akcionarsko društvo.
Većinski vlasnik preuzeo je obavezu da će u određenom roku izmiriti nagomilane dugove prema radnicima i obaveze prema državi, što je ispoštovano, uz redovno izmirivanje tekućih obaveza i investiranje u sanaciju, opremanje i razvoj preduzeća.
Borovčanin kaže da je to bio izuzetno težak period jer, kada su izmirili obaveze i zbrinuli radnike, koji su godinama bili na evidenciji zaposlenih, a nisu radili i stvarali dohodak, tek onda se firma okrenula razvoju.
“Krenulo se sa kadrovskim osposobljavanjem i ulaganjem u ljudske kapacitete i proizvodnu infrastrukturu radi stvoranja osnovnih pretpostavki za uspješan rad i razvojne projekte, a to su stručni radnici i odgovarajuća tehnologija i oprema”, prisjeća se Borovčanin.
On kaže da je velikim angažovanjem menadžmenta došlo do obezbjeđenja i povećanja obima posla i angažovanja radnika sa čekanja na remontovanje naoružanja i vojne opreme za potrebe Oružanih snaga BiH, ali i republika bivše Jugoslavije koje raspolažu istim ili sličnim naoružanjem.
PIŠTOLj RS 9 “VAMPIR” PRVI ZNAČAJAN PROIZVODNI PROGRAM, A USLIJEDIO JE “DESPOT”
Govoreći o daljem oživljavanju rada Tehničkog remonta, njegov predsjednik uprave ističe da je razvoj i osvajanje proizvodnje pištolja RS 9 “vampir”, kalibra devet puta 19 milimetara, prvi značajan proizvodni program koji je ušao u serijsku proizvodnju.
“Stvorili smo stručnu kadrovsku bazu i instalisali proizvodnu liniju za tu proizvodnju. Postoji veliki interes i potražnja za tim pištoljem, jer se pokazao kao veoma kvalitetan, što je dovelo do sklapanja višegodišnjih ugovora za njegovu isporuku na domaće i, posebno, strano tržište. Može se reći da je ugovorena predviđena decenijska proizvodnja pištolja”, pojašnjava Borovčanin.
On navodi da je drugi razvojni program, osvajanje i početak proizvodnje višenamjenskog oklopnog vozila nazvanog “despot”.
“Razvoj `despota` je rezultat projekta o zajedničkom ulaganju sa Vladom Republike Srpske. Uspješno smo realizovali taj projekat i došli do unosnog proizvoda izuzetnog kvaliteta”, ističe Borovčanin.
Prema njegovim riječima, to je potvrđeno raznim testiranjima i “despot” je zbog kvaliteta tražen na domaćem, a posebno interesovanje za ovim specijalizovanim vozilom vlada u svijetu.
Ulaganja u stručno usavršavanje zaposlenih omogućava TRB-u organizovanje serijske proizvodnje pištolja, zatim “despota”, ali i proizvodnju novosvojene i uspješno testirane mašine za humanitarno deminiranje terena za koju je dobijen međunarodni sertifikat, a prvi uzorak te mašine već koristi Civilna zaštita Republike Srpske.
Borovčanin kaže da se trenutno radi na izradi dvije mašine za deminiranje sa daljinskim upravljačem, prema standardima Ujedinjenih nacija, i potražnja za ovom mašinom je već izražena iako još nije krenula njena masovnija proizvodnja.
POČEO MASOVNIJI PRIJEM RADNIKA
Kao četvrti razvojni projekat navedena je linija za serijsku proizvodnju mašina za proizvodnju municije manjih kalibara koju su svečano otvorili predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković i direktor Slavenko Ristić na Mitrovdan, odnosno dan krsne slave ove firme.
TRB je postao četvrta firma u Evropi za proizvodnju tih mašina i u pokretanje tog programa uloženo je više od milion maraka, a to je dovelo i do prvog masovnijeg prijema radnika.
Pokretanje rada nove proizvodne linije omogućilo je zapošljavanje 26 radnica, a radi zadovoljavanja ugovorenih obaveza biće potrebno organizovati rad u tri smjene za proizvodnju tih mašina i prijem u radni odnos još više od 70 novih radnika jer je kapacitet proizvodne linije 105 zaposlenih.
Stipendiraju učenike za metalska zanimanja, a Borovčanin kaže da TRB za svoju proizvodnju ima koperantske ugovore sa 80 firmi iz regiona koje su uključene za određene uslužne radove ili proizvodnju nekih elemenata koji se ugrađuju i TRB-u.
U ovoj firmi kažu da imaju otvoren stalni konkurs za prijem majstora metalske struke, mašinskih i elektro inženjera i informatičara te da stalno ulažu u opremanje i modernizaciju proizvodnje.
Učenicima Srednjoškolskog centra omogućavaju da obavljaju praktičnu nastavu u ovoj firmi i garantuju im zaposlenje, odnosno primaju ih odmah u radni odnos kada završe školu.
Najveći izvoz za Namibiju
Najveći izvoz TRB ima ugovoren za Namibiju, ali i druge afričke zemlje, a interesovanje za njihovim proizvodima sve je izraženije iz drugih dijelova svijeta, a za određenim programima i iz razvijenijih evropskih zemalja.
Stanje u TRB-u u kontinuitetu se poboljšava, što prate i zarade 230 zaposlenih koje se redovno isplaćuju u punom iznosu, kao i zakonski doprinosi.
Među zaposlenima 40 je sa visokom stručnom spremom, među kojima 16 inženjera i taj broj je u porastu.
TRB se kao društveno odgovorna firma uključuje u sve humanitarne akcije na području Bratunca, generalni je sponzor košarkaškog prvoligaša BiH iz ovog mjesta, a pruža podršku i drugim sportskim ekipama, kao i za organizovanje određenih kulturnih i sportskih aktivnosti u ovoj opštini.
Radnici ove firme ističu da se poboljšava uposlenost i plate što im daje sigurnost i motiviše da savjesno rade.
RADNICIMA VRAĆENO DOSTOJANSTVO
Metalostrugar Boban Jovanović tri godine je zaposlen u ovom preduzeću i radi montažerske poslove.
“Posla ima, mašine koje proizvodimo se traže na tržištu, uslovi rada su dobri, ai plate su, prema saznanjima, znatno veće nego u ostalim bratunačkim firmama. Standard radnika se poboljšava i to dovodi do sigurnosti naših porodica, ali i veće odgovornosti na poslu”, kaže Jovanović.
Među 26 novoprimljenih radnica je Biljana Matić, koja je na evidenciji bratunačkog Biroa za zapošljavanje bila 17 godina.
“Bila sam izgubila nadu da ću doći do zaposlenja. Ne mogu da vjerujem da sam počela raditi i da mogu sa zarađenom platom obradovati svoju djecu”, priča ova žena koja sa završenom hemijskom školom radi kao laborant u TRB-u, nakon što je prošla šestomjesečnu obuku za posao.
Kaže da posla ima, da su dobri odnosi u kolektivu, da zna kolika će joj biti plata i da je zadovoljna kao i ostale žene koje su zajedno primljene na posao, posebno što će i ona doprinijeti poboljšanju standarda njene porodice.
Visokokvalifikovani automehaničar Vladimir Bratić prije rata počeo je raditi u hadžićkom Tehničkom remontnom zavodu i pamti predratno i ratno vrijeme i uslove rata, preseljenje firme u Bratunac i višegodišnju agoniju i neimaštinu nakon rata.
“Radim već 34 godine u ovoj firmi. Bili smo dotjerani do dna i dovedeni u situaciju da podižemo radničke knjižice i prijavimo se na evidenciju Biroa za zapošljavanje. U tom beznađu tražili smo da nam se izmiri makar dio potraživanja i da nam povežu radni staž, odnosno izmire minimalni doprinosi”, prisjeća se Bratić.
Dolaskom Ristića u TRB krenulo nabolje
On ističe da je sa privatizacijom i dolaskom Ristića u TRB krenulo nabolje.
“Počela su ulaganja, obnova i prijem radnika. Zaposlenima je vraćeno ljudsko dostojanstvo jer nismo odbačeni i ne okupljamo se na ulici da tražimo plate kao prije privatizacije i zato smo zahvalni novom poslodavcu”, ocjenjuje Bratić, ističući da bi svim firmama poželio privatizaciju kakvu je imao TRB.
Njegove riječi potvrđuje još jedan veteran Mile Jovović.
“Nekada je u Hadžićima bila privilegija raditi u Remontnom zavodu i nakon dvodecenijske agonije i patnje, izgleda da nam se ponovo smiješi to zadovoljstvo ovdje u Tehničkom remontu Bratunac. Plate i doprinosi su redovni i zarade su nam među najboljim u privredi u srednjem Podrinju, a obezbjeđuje se sve veća uposlenost što je garancija kontinuraneog rada i sigurnih zarada”, ocjenjuje Jovović.
(Srna)