Doprinos Milice Zorić obnovi jugoslovenske tapiserije je izuzetan.
Milica je dio života provela u Bijeljini, gdje je 1941. bila zatvorena u zgradi Muzeja koja je tada bila zatvor.
Odatle je internirana u Jasenovac, a potom u logor na Banjici, istakla je na predavanju ,,Tradicija i mit kao inspiracija” Milica Orlović Čobanov, viši kustos Spomen-zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu.
Bijeljinski muzej, prema njenim riječima ima tu sreću da posjeduje veliki dio zaostavštine Milice Zorić.
Tu se nalazi i rijetka skulptura, značajna za jugoslovensku umjetnost, ali za koju malo ko zna u Bijeljini.
Okosnicu i konstantu bogatog opusa, čini naglašavanje naravi, stanja i sudbine čoveka.
U početku se Milica Zorić bavila pisanjem i tako se oslobađala ranih trauma i taloga.
Ali je nakon obilaska meksičke izložbe tapiserija u parizu 1950, počinje da se bavi tom umjetnošću.
Nakon promišljanja ličnog iskustva iz logora, počinje da se bavi temama savremenog ćovjeka kao što su tehnološki napredak, Hirošima, osvajanja Mjeseca.
Sredinom pedestih nastaju prva djela.
Deset tapiserija izloženih u Muzeju Semberije na postavaci Sinteza nasleđa i modernizma samo su dio legata Milice Zorić i ostavštine njenog supruga Rodoljuba Čolakovića od koje je najveći dio, veom brižljivo skladišten u Muzeju Semberije.
Izložba je organizovana je u sklopu Višnjićevih dana i biće otvorena do 6 decembra.