Iako već godinama uspješno vodi Galeriju u Bijeljini, svestrani umjetnik Milijanko Miholjčić do sada u gradu u kojem živi nije imao samostalnu izložbu.
Želja mu je da svojim sugrađanima predstavi djela koja je stvorio u protekle četiri decenije.
Na svom umjetničkom putu nije imao dileme. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu opredijelio se za grafiku. U 24. godini s diplomom akademskog grafičara vratio se u rodno Visoko, gdje je kao kustos u Galeriji “Likum” organizovao više od stotinu izložbi najeminentnijih umjetnika iz BiH i prostora tadašnje Jugoslavije.
Ratna zbivanja su mu, kao mnogima, promijenila život iz korijena, ali umjetnost je ono s čime i od čega živi i danas. Zadovoljan je onim što je napravio i kao grafičar, vajar i slikar.
– Na vajarstvo sam otišao zbog svog nastavnika likovnog vaspitanja, koji je bio sjajan vajar. Onda sam se upozano s grafikom i to je bukvalno postala moja najveća ljubav. Nimalo se nisam pokajao. Imao sam sreću da sam imao profesore u klasi Mersada Berbera, Dževada Hoze, čak i Bore Leksića. U tom periodu grafika je doživjela ekspanziju. Naš profesor Dževad Hozo je napravio knjigu jedinstvenu u svijetu i predstavio nas šest, sedam generacija koje su, prema njegovom mišljenju, napravile sjajne stvari u grafici. Što se tiče grafike, ja bio sam u vrhu mladih grafičara BiH. Prema ocjenama kritičara unio sam nešto jedinstveno – kaže Milijanko.
U međuvremenu, uspio je da napravi grafičku majstorsku radionicu i atelje u kući, a u umjetničkom istraživanju nije ga omela ni korona.
– Shvatio sam da se bavim najljepšom stvari na svijetu i da umjetnost nosite u sebi. Srećni ste ako je možete podijeliti s drugima. Uradio sam nekoliko skulptura, čak sam uradio i jednu novu grafiku, a doštampavao sam stare grafike. Kad radim grafiku ne bavim se slikarstvom – naglašava Milijanko.
Nevjerovatno zvuči da i pored toliko urađenih djela Milijanko nikada nije imao samostalnu izložbu. Želja mu je da napravi postavku svojih radova s naglaskom na retrospektivu grafike, gdje bi prikazao svoje radove od akademije do danas. Osim grafičkih radova, svakako da bi značajan dio zauzela i njegova djela nastala na platnu, ali i radovi iz vajarstva.
Oni koji su upoznati s njegovim radom, to nestrpljivo iščekuju, jer je ovaj umjetnik ostavio traga u vremenu koje je prošlo, ali i koje će tek doći.
DIGITALNA ŠTAMPA
Na pitanje šta bi izdvojio, šta mu je prava ljubav, vajarstvo, figura ili slikarstvo, ne može dati odgovor.
– Sad se grafičari ne bave klasičnom grafikom kao ja. Sve je otišlo na digitalnu štampu, tako da oni više nemaju tog mašinskog, nemaju hemijskog. Radim suvu iglu, mezotintu i neku kombinaciju koja nema veze s kiselinom. Osim grafike, podjednako volim vajarstvo i slikarstvo – ističe ovaj umjetnik.
(SrpskaInfo)
