Monografija “Tinja- nezaboravljeni zavičaj” pokušaj je da se od zaborava sačuva priča o jednom selu, ljudima koji su živjeli u njemu i o njihovim običajima. Bez obzira što smo otišli iz Tinje i vjerovatno više tamo nećemo živjeti, sjećanja na nju nosićemo dok smo živi, poručili su članovi uredništva monografije koji su rodom iz Tinje.
Ideja za ovu knjigu rodila se davne 1996. godine, dok je aktivan rad na monografiji počeo je prošle godine. Tako je po prvi put predstavljena bijeljinskoj čitalačkoj publici.
Milenko Krsmanović, porijeklom iz Tinje, koji danas živi i radi u Bijeljini, podsjetio je da se ovom monografijom čuva uspomena na sve dobre i poštene ljude iz ovog sela, koje je iznjedrilo uspješne ljude koji su svoj doprinos nesebično dali razvoju društva. Podsjetio je i na događaje koji su značajno uticali na unapređenje života u Tinji, kao što je prolazak pruge Brčko-Banovići, otvaranje magistralnog puta Tuzla-Županja, te uvođenje telefona početkom osamdesetih godina.
Kao jedan od značajnijih događaja izdvaja otvaranje Osnovne škole u ovom selu, koje je smješteno na obroncima Majevice.
Profesor Pero Spasojević kaže da je u nastanku monografije imao ulogu pažljivog posmatrača – čovjeka koji je bio podstrek mlađima da tragaju za materijalom, za koji kaže da ima elemenata etnološke zbirke.
“Sve ono što se ne zapiše, vremenom izblijedi i nestane”, moglo se čuti na pomociji ove monografije koja je posvećena Tinji i životu ljudi u ovom mjestu, gdje je danas ostalo trideset dvoje Srba od više od 700, koliko ih je bilo prije rata.
Prijeratni stanovnici Tinje rasuli su se gotovo svuda po svijetu, dok su u najvećoj mjeri naselili područje Bijeljine, Brčkog i Modriče.