Rana lubenica ove godine prispjela je ranije za branje u Semberiji, pa je zbog ogromne ponude, a male potražnje, cijena naglo pala. Proizvođači uzalud čekaju kupce na Kvantaškoj pijaci, pa su prinuđeni da je daju u bescijenje.
Neizvjesno je, kažu, da li će uspjeti da naplate mukotrpan rad i velika ulaganja u proizvodnju rane lubenice.
Godina nije bila naklonjena ovoj kulturi; kišovito i hladno vrijeme u periodu iznošenja rasada i otkrivanja tunela, a potom tropske temperature, pa su povrtari s mukom sačuvali ovogodišnji rod.
Izborili su se i za kvantitet i za kvalitet, ali cijena je niža od očekivane i varira od 20 do 30 feninga, a zbog svakodnevnog navodnjavanja troškovi proizvodnje povećani su za 10 do 20 odsto.
Stevo Radić iz Gornjeg Crnjelova posadio je lubenicu na dva hektara.
– Morao sam navodnjavati svako veče, a to košta 7.000 KM po hektaru. Prikolicu lubenice prodajem za 500 KM. Neću moći da izvučem uloženo, a o radu i nespavanju da ne pričam. Jedino što ove godine, zahvaljujući dobroj protivgradnoj zaštiti, ne brinem da će mi rod odnijeti kakvo nevrijeme – kaže Radić.
Problem im uvoz
Ovogodišnjom cijenom nezadovoljan je i Milorad Zarić iz Gornjeg Crnjelova.
– Naše voće i povrće ne može stići do kupaca, jer nas pretekne ovo iz uvoza. Naša proizvodnja je skupa, podsticaji simbolični, pa moramo držati neku cijenu koja nam omogućuje isplativost. S druge strane, roba ne može da čeka bolju cijenu i bolja vremena. Ako ne prodamo za četiri-pet dana, lubenica propada, a sad lubenica ide za 20-30 feninga. Optimalna cijena bi bila 40 feninga. Nije povoljnija ni cijena dinje, karton košta od osam do 12 maraka – kaže Zarić.
Proizvođači su ispoštovali sve agrotehničke mjere da bi dobili dobar kvalitet, krupnoću i ukus. Prinos je 60 do 70 tona po hektaru, prikolice pune, ali uzalud kada je potražnja mala.
– Poranim oko četiri ujutru na pijacu i molim boga da je neko kupi, da ne vraćam kući, jer druga već čeka na branje – kaže ovaj povrtar.
Nakupci
Stariji pamte mnogo bolja vremena kada su birali grad u koji će da voze robu, a sada im je preostala samo kvantaška pijaca na kojoj nakupci diktiraju cijenu.
Za nakupce koji robu voze u FBiH cijena lubenice je solidna, jer uspiju da zarade od preprodaje, nekad više, nekad manje.
Emil Mehmedbegović iz Srednje Trnove lubenicu prodaje u Sapni kod Zvornika, Kalesiji, Tuzli.
– Roba je kvalitetna, kupci je traže. A i cijena je bitna. Narod nema para da se razbacuje – kaže ovaj nakupac.
Ponudu i potražnja diktiraju cijene na tržištu. Proizvođači se nadaju da će im se poznija lubenica više isplatiti, jer se prethodnih godina to već dešavalo. Bitno je, kažu, da sačuvaju dobar rod, a onda se mogu nadati i zaradi.
Svi kukaju
– Omatorio sam na pijaci, koja nam je nekad majka, nekad maćeha. Mora se izaći i prodavati roba i po suncu i po kiši. Od nas kupuju nakupci koji prodaju drugom nakupcu, taj drugi prodaje potrošaču, pa lubenica dođe na 70 feninga po kilogramu. Vjerovatno je mnogo, a nama je to mala cijena. Piljari kukaju, kupci kukaju, samo nas niko ne pita kako živimo i kako ćemo preživjeti – ističe Milisav Kordić iz Crnjelova.
(SrpskaInfo)
__________________________________________________
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com