Od euforije i bitke za medalju do – Srbija ne ide na Olimpijske igre

Košarkaška reprezentacija Srbije nije uspjela da se plasira na Olimpijske igre u Tokiju nakon što su poraženi od Italije u finalu kvalifikacionog turnira.

Iako su slovili za najvećeg favorita, “orlovi” su odigrali meč ispod svakog nivoa i izgubili u hali “Aleksandar Nikolić”. Svi smo očekivali drugačiji ishod, ali…

Prve poene Srbiji na utakmici doneo je Nemanja Bjelica u solo akciji nakon što je preneo loptu sa drugog kraja terena. Dosta prostora imao je Nikolo Meli, koji je na startu susreta pogodio jedan od tri šuta. Uprkos tome, bolje su otvorili meč Italijani na krilima Akilea Polonare. Bilo je dosta prostora u reketu Srbije, što su azuri znali da iskoriste i do prvog tajm-auta Igora Kokoškova imali su +7.

Odgovornost u timu Srbije je najčešće preuzimao Nemanja Bjelica, i prekopotrebno je bilo da mu se priključe i ostali kako bi se razbila energija Italijana. To se i desilo sa trojkama Micića i Dobrića. Nije Srbija mogla do prvog vođstva na utakmici, a novom trojkom Polonare došli su do +8. Odbrana Srbije je loše funkcionisala u prvom kvartalu, nedostajalo je odgovornosti na oba kraja parketa, ali i konkretnosti…

Krenulo je mnogo bolje u drugom kvartalu. Vezanim trojkama Danila Anđušića Srbija je konačno povela na ovoj utakmici. Čak tri u nizu ubacio je sjajni bek i raspalio Pionir. Bilo je to kratkog daha. Polonara i drugari su opustili ruke i trojke su se ređale kao na traci. Šutirali su 9 od 18 u prvom poluvremenu…

Prvi poeni Italijana u drugom dijelu igre bile su, pogađajte, trojke. Polonara i Meli su ponovo cijepali mrežicu, hitno je bio potreban odgovor, ali ga nije bilo sve do finiša treće trećine. Šut Italijana jeste stao za nijansu, ali napad tima Igora Kokoškova je bio anemičan do završnice te dionice.

Ponadali su se i navijači da bi moglo da se dogodi čudo. Da, došli smo do čuda, iako smo svi već vidjeli orlove u Tokiju. Tada je Anđušić ponovo pogađao, bilo je nekoliko lakih poena, ali i taj talas je prošao i po navici, ugušen je nekom dalekometnom trojkom Italije ili eventualno munjevitim prodorom Fontekija.

Razlika za Italijane je konstantno bila dvocifrena. U jednom trenutku imali su i +24, ali se to sporo topilo. Kumovali su tome i brojni promašaji, ali i nezaustavljivi Akile Polonara… Vjera je i dalje postojala, ali realnost je bila drugačija. 

Nažalost, vremena za povratak nije bilo dovoljno. Kasno paljenje Srbije i ostali smo bez sna, svi koji smo ga čekali i vjerovali…

(sportske.net)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *