Martovski pogrom na Kosovu i Metohiji, jedan od najtragičnijih događaja u novijoj srpskoj istoriji, počeo je 17. marta 2004. godine, kada su Albanci protjerali 4.000 Srba, etnički očistili šest gradova i devet sela i uništili ili oskrnavili 35 pravoslavnih crkava i manastira, kao i više od 800 srpskih kuća.
Bio je to drugi veliki pogrom Albanca nad Srbima poslije NATO agresije, kada je juna 1999. godine, u prisustvu međunarodnih vojnih snaga, sa prostora Kosova i Metohije protjerano skoro četvrt miliona Srba i drugih nealbanaca.
Martovski pogrom prije 22 godine nije bio spontani incident, već planski organizovana akcija usmjerena na dalje etničko čišćenje Srba.
Povod za trodnevno divljanje i nasilje Albanaca bila je lažna vijest albanskih medija da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se, prema albanskim izvorima, desilo 16. marta.
Albanci su od ranog jutra 17. marta krenuli u napad na Srbe širom Kosova i Metohije, palili i rušili srpske domove i srpske vijekovima stare crkve i manastire.
Istog dana uveče iz Unmika su demantovali optužbe o odgovornosti Srba za stradanje albanskih dječaka, ali nasilje nije prestalo, a 19.000 pripadnika Kfora, angažovanih da smire nerede, nije zauzdalo albanske ekstremiste.
Prema izvještaju Unmika, ubijeno je 19 ljudi, a povrijeđeno skoro 1.000, među kojima i po oko 60 pripadnika Kfora i Unmika.
Srbi su bježali spasavajući gole živote, a većina se nikada nije vratila u svoje domove.
Prema procjenama Unmika, u neredima je na 33 lokacije učestvovalo oko 60.000 Albanaca.
Albansko nasilje okončano je nakon što je NATO uputio pojačanja predvođena komandantom južnog krila Alijanse admiralom Gregorijem Džonsonom, koji je ovaj događaj okarakterisao kao etničko čišćenje.
Posljedice martovskog pogroma su i dalje vidljive – srpska zajednica na Kosovu i Metohiji svedena je na enklave, a manje od pet odsto raseljenih vratilo se svojim kućama.
Uništene svetinje, poput onih koje su kasnije stavljene pod zaštitu Uneska, svjedoče o kulturnom genocidu koji nije kažnjen.
Pogrom su tada osudili i Savjet bezbjednosti UN i EU, ali organizatori nikada nisu kažnjeni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, X nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com