Na današnji dan prije tačno 10 godina u Beogradu na Vojnomedicinskoj akademiji poslije duže bolesti u 10.45.
Smatrali su ga hodajućim svecem, a mjesto patrijarha Srpske pravoslavne crkve obavljao je od 1. decembra 1990. godine sve do smrti.
Ostavio je veliki trag i bio je duboko poštovan ne samo od pravoslavnih vjernika, nego i vjernika drugih vjera koji su dolazili kod njega na ispovijest i tražili blagoslov.
Njegovoj sahrani je prisustvovalo više od pola miliona ljudi, a njegov život su obilježila brojna čuda.
Bio je skroman, narodski čovjek, koji je u svakom trenutku bio uz svoj narod, a njegove riječi će se pamtiti vječno.
– Svi žele mir, a mira nikada manje, u našim dušama i u cijelom svijetu – govorio je on.
Treba nam sloboda
Neke od pouka patrijarha Pavla su:
– Dvije su slobode, braćo i sestre, i dva ropstva. Jedno je sloboda ova svjetska, ovoga svijeta, a druga je sloboda grijeha. Jedno je, dakle, ropstvo u ovom svijetu od ljudi zločinaca, i uopšte od onih silnika ovoga svijeta, a drugo je ropstvo od grijeha.
Sigurno je da smo mi i tijela, da smo i zemaljski, i treba nam sloboda u ovome svijetu. Koliko je za naš narod i za druge pravdoljubive i istinoljubive narode potrebna sloboda! Ali mi smo i duše i za nas je potrebna sloboda od grijeha. Ona prva sloboda, kao i život, proći će i prolazi. Ali sloboda grijeha, sloboda pravednika, nikada, i ona nas ujedinjuje sa svima svjetovima u carstvu nebeskom.
Sam kuvao i ušivao
Voditi računa, dakle, da ne budemo robovi grijeha. Vi znate i po sebi i po drugima kakvo je to ropstvo. Najmanje, da tako kažem, strasti koje dobijemo – koliko je to ropstvo! Uzmite samo pušača, pijanicu, da ne govorimo o drugim grijesima, bludu i zločinima. Koliko je to i kakvo roblje!
Mnogi ljudi kažu da je baš zbog te njegove skromnosti bio toliko voljen i poštovan. Podsjetimo da je patrijarh Pavle svuda išao pješke, a ponekad bi sjeo i u gradski prevoz, sam je kuvao, ušivao i popravljao svoju mantiju i cipele. Neprestano je bio u postu i molitvi, samo je o Božiću i Vaskrsu uzimao po komadić mesa.
Rano je ostao bez roditelja, otac mu je umro 1917. od tuberkuloze, a majka se preudala. Patrijarh Pavle rođen je kao Gojko Stojčević, a 1948. zamonašio se u manastiru Blagoveštenje.
ČINJENICE
Sahranjen u manastiru Rakovica
– zajedno s patrijarhom u gimnaziju u Tuzli išao je i Meša Selimović
– odrastao je s tetkom po ocu, koju je mnogo volio i koja mu je zamijenila roditelje
– imao je želju da postane ljekar
– sahranjen je u manastiru Rakovica