Čovjek, kako to gordo zvuči, dobro je poznata rečenica koja se ne može upotrijebiti baš uvijek i u svakoj prilici.
Ipak, na Milenka Savića, invalida bez noge iz Suvog Polja kod Bijeljine , višestrukog davaoca krvi, ova rečenica se može s punim pravom odnositi.
Milenko se više od pola vijeka bavi humanim radom, darivanjem krvi onima kojima je u određenom trenutku i najpotrebnija.
Ovaj humani čovjek član Društva dobrovoljnih davalaca krvi „Zdravlje“ i do sada je krv darovao čak 92 puta. Cilj mu je, kaže, da dostigne i tu okruglu cifru od stotinu darivanja.
Ovaj tihi, skromni i dobrodušni čovjek, kome osmijeh ne silazi s lica, sve do 1986. godine radio je u beogradskom preduzeću „Ivan Milutinović“.
Nakon teške povrede na radu, ostao je bez noge. Danas živi od skromne penzije.
Uprkos činjenici da hoda uz pomoć štaka, svake godine ćete Milenka ujesen vidjeti ispred kuće u Suvom Polju kako cijepa drva i priprema ih za zimu. S ponosom ističe da se ne plaši nijednog posla.
– Živjeti se mora. Čovjek mora stalno biti u pokretu, biti od koristi sebi i drugima – životni je moto s kojim Milenko dočekuje svaki novi dan.
(avaz.ba)