Dugo godina Bijeljina nije imala pozorište, te su moje kolege iz ansambla, sadašnji upravnik Ivan Petrović , Mirna Jovanović i Nenad Blagojević, bili optimisti i vrijedno radili, što je kasnije urodilo plodom.
Rekao je Mihailo Maksimović, glumac najmlađeg pozorišta u Republici Srpskoj, Gradskog pozorišta Semberija.
– Poštujem te ljude iz razloga što su se borili i istrajali u svojoj vjeri i zasluženo ušli u pozorišni hram gdje su me svesrdno pozvali, a kasnije i prihvatili. S obzirom da nisam iz ovih krajeva, nisam osjetio nikakvu nelagodu što se kolektiva tiče jer smatram da niko nikome ne može biti konkurencija i mislim da nas mladih sedmoro glumaca, koji čine amsambl, će trajati dugo jer smo svi predani ovom pozivu. Naš trud i rad naićiće, a i već nailazi, na pozitivne kritike – rekao je Maksimović.
Kako ovaj mladi glumac objašnjava, ljubav ga je iz Beograda dovela u Bijeljinu, gdje se oženio i ostao da radi u pozorištu.
– Nakon završenih osnovnih studija glume na FDU u Beogradu, igrao sam u pozorištima “Čarapa” i “Boško Buha” u Beogradu. Imao sam sreću da se okušam u sinhronizaciji mnogobrojnih crtanih filmova i igram najviše za djecu koja su najzahtjevnija publika. Otuda i ljubav prema pedagogiji, te godinama unazad vodim svoju školu glume u kojoj sam i režirao mnogobrojne predstave. Nakon jednog televizijskog formata koji sam radio na BN televiziji 2013. godine, a koji me je povezao sa sadašnjom suprugom, promijenio sam sredinu i došao da živim u Bijeljinu. Emotivno i poslovno sam ispunjen, a to je karta za sreću – objašnjava on.
Gradsko pozorište “Semberija” imalo je svoju prvu premijeru 6. februara 2020 godine, kada je odigrana predstava “Komedija ometena u razvoju”, u režiji Milivoja Mlađenovića koji je ujedno i umjetnički rukovodilac pozorišta, a u režiji Dušana Tuzlančića.
– U ovoj predstavi tumačim lik brata Jovana, sveštenika, koji je podvojena ličnost i lik za koji sam se jako vezao, kao i za samu predstavu. Kao najmlađe pozorište možemo da se pohvalimo, jer za ovih godinu dana odigrane su tri premijere. Druga po redu bila su “Golubija vremena”, po tekstu i u režiji Milivoja Mlađenovića , u kojoj sam tumačio lik Branka Ćopića, za koji smatram da je jako kompleksan. Bilo mi je jako teško da igram tri različita razdoblja jednog čovjeka, od djeteta do poznih godina i to dočaram publici. Treća premijera bila je “Sada nije juli” po tekstu Đorđa Kosića, a u režiji Stefana Gajića. To je postmodernistička drama koja će tek naići na kritiku publike i koja je nešto sasvim drugačije od onoga što smo do sada viđali u pozorištima, u prevodu, kako bih ja to volio da kažem, jedno misliš, drugo govoriš, treće radiš – kaže Maksimović.
U Gradskom pozorištu Semberija trenutno se spremaju za poetski teatar po stihovima Ljubomira Simovića, u postavci prof. Valentine Vidaković čija se premijera očekuje 6. februara, kada je ujedno i rođendan prve izvedene predstave ovog pozorišta. Poetski teatar biće postavljen na kamernoj sceni i to će biti prva predstava tog tipa. Ljubitelji dobre poezije uživaće u svevremenim stihovima i prozi ovog velikog pisca.
– Na našu sreću uz poštovanje svih epidemiološkim mjera održane su dvije premijere koje nas nisu omele osim u slučaju kada smo morali da imamo manje publike u sali što je ublažilo onu čaroliju pozorišta i smanjilo interakciju. Vjerujemo da će ovo biti jedna ružna prošlost i da ćemo ponovo uživati svi zajedno u punom kapacitetu, jer Bijeljina tek treba da odnjeguje publiku i nastavi da ugošćava ljubitelje prave pozorišne umjetnosti – dodao je on.
(SrpskaInfO)
