Opština Lopare, u okviru Projekta razvoja tržišne poljoprivrede “Farma dva”, započela je proces brendiranja čuvenog majevičkog sira “zarac”.
Uosnivanju je i zadruga koja bi povezala individualne proizvođače i omogućila im siguran plasman ovog autentičnog proizvoda.
Ovim projektom želi se unaprijediti razvoj ruralnih područja ove lokalne zajednice. Sirevi se na Majevici proizvode tradicionalno, a recept se prenosi s koljena na koljeno.
Ljubica Prodanović iz Priboja kod Lopara sedmično napravi oko 150 komada sira zarca. Sve što proizvede proda na kućnom pragu, a kaže da je potražnja mnogo veća od onoga što ona može da ponudi tržištu.
– Pomuzem dnevno 25 litara mlijeka. Procijedim ga i čekam da ukisne, skinem kajmak i usirim. Radim to bez ikakve hemije, onako kako je radila nekada moja svekrva. Moji zarčevi su pravljeni isključivo od sira koji posolim – kaže Ljubica.
Neko traži da ubaci papriku ili bijeli luk, ali ipak su, kaže, najtraženiji sirevi bez ikakvih dodataka.
– Onda tu smjesu izgnječim, oblikujem i nosim na bure. Tu ih dimim. Vatra ne smije biti jaka da ne izgore, a ni dima ne smije biti mnogo, jer onda počade i popucaju. Sušim ih od 15 minuta do sat vremena, isključivo na drvima jasena i bukve, jer samo tako imaju specifičan miris i ukus – priča Ljubica.
Zadovoljne mušterije
Dodaje da joj taj posao nije ni težak ni komplikovan i da joj najveću sreću predstavljaju zadovoljne mušterije.
– Nema tu za sada neke zarade. Zarac košta od dvije do tri marke, zavisi od veličine. Kad bismo imali obezbijeđen plasman, ovo bi bila solidna dopuna kućnom budžetu – kaže Ljubica.
Osim sira zarca Ljubica proizvodi i punomasni i dimljeni sir.
– Tehnologija je malo drugačija. Za kilogram ovog sira potrebno je deset litara kvalitetnog mlijeka. Iako skuplji, i on se brzo i lako proda – pojašnjava ova vrijedna domaćica.
Statusni simbol
Za ozbiljnu proizvodnju sira zarca zainteresovano je tridesetak žena sa ovog područja. Drvene kućice, tzv. „mljekari“, nekada su bile statusni simbol. U gotovo svakoj od njih nalazi se stara mašina za miješanje mlijeka i kajmaka. Tu tehnologiju i danas koriste. I danas skoro svako domaćinstvo na Majevici ima jednu ili više muznih krava.
Radenka Tešić iz Tobuta kod Lopara u svojoj štali drži dva grla, a od dobijenog mlijeka sir zarac pravi za svoje potrebe, ali i rodbinu, prijatelje.
– To je naš tradicionalni proizvod. Nezamisliva je bilo kakva trpeza bez sira zarca i majevičke rakije. Ako se osnuje ova zaduga, rado ću se uključiti u taj posao. Imam dvije krave, a spremna sam i da povećam stočni fond – kaže ova poljoprivrednica, čije se domaćinstvo uspješno bavi stočarstvom i voćarstvom.
Dodatni prihod
Opština Lopare podržava ideju da se tradicija pretvori u posao, koji bi omogućio bolju egzistenciju loparskim domaćinstvima.
Načelnik ove majevičke opštine, Rado Savić, kaže da je ovo prilika da se brendiranjem majevičkih autohtonih proizvoda, domaćinstvima koja se bave poljoprivredom, omogući dodatni prihod, ali i da se afirmišu potencijali i resursi ovog kraja.
– Imamo brendiranu rakiju destilerije “Epoha”, šljivu, krušku, kajsiju, travaricu i rakiju od dunje, tako da se širi paleta brendiranih proizvoda naših poljoprivrednih proizvođača. Majevica ima prirodne i klimatske preduslove za proizvodnju zdrave hrane i to je potencijal koji nismo dovoljno iskoristili. Brendiranje i dobijanje oznake geografskog porijekla je dug i mukotrpan posao, ali to će nam pomoći da naše proizvode plasiramo na tržište zapadnih zemalja i cijelog svijeta, gdje je naša dijaspora izuzetno brojna – ističe Savić.
U Područnoj privrednoj komori Bijeljina podsjećaju da je u RS sertifikat geografskog porijekla imaju nevesinjski krompir i romanijski sir – skorup. Podržavaju inicijativu da se zaštiti i brendira i sir “zarac”.
– Da bi proizvod mogao da ide na inostrano tržište i da bi bio prepoznatljiv on mora da ima geografsko porijeklo, a da bi ga dobili mora se ispuniti niz procedura. Vjerujemo da će ova inicijativa biti sprovedena u djelo, što bi doprinijelo da proizvodi sa ovog područja postanu prepoznatljivi van granica RS i BiH – kaže direktorka Područne komore regije Bijeljina Slavica Marković.
Pašnjaci i planinski vazduh
Bogati pašnjaci brdovitog krajolika i čist planinski vazduh idealni su preduslovi za razvoj stočarstva, kojim se bavi skoro 90 odsto domaćinstava ove lokalne zajednice.
Brendiranje majevičkog sira omogućiće razvoj gazdinstva u ruralnim područjima i privrede cjelokupnog kraja.
Lokalne vlasti u Loparama ulažu značajne napore kako bi što prije realizovale projekat izgradnje turističkog kompleksa “Busija”, koji bi trebalo da ovaj dio Srpske uvrsti na turističku mapu. To bi, smatraju nadležni, omogućilo jednom dijelu poljoprivrednika da proširi proizvodnju i svoje proizvode plasira za potrebe ovog kompleksa.
(SrpskaInfo)
