Bijeljina i Semberija ne samo što su u posljednjih četvrt vijeka dobili nove bogomolje, od kojih se ne zna koja je ljepša, već su postali bogatiji za svojevrsnu turističku ponudu obogaćenu vjerskim sadržajima.
U središtu grada, manastir Svetog Vasilija Ostroškog, i po spoljnem i unutrašnjem sadržaju, mjesto je koje “mami” osim vjernika, i sve one koji dolaze ili prolaze Bijeljinom. I crkva, i konaci i rezidencija episkopa, i ljetnji oltar, i domaćinski uređeno dvorište i prelijepa skulptura Svetog Vasilija, mesto je koje valja obići, jer kao rijetko gdje ima šta da se vidi.
Nepuna dva kilometra dalje, prema Drini, smješten je manastir Svete Petke. Urađen u ruskom stilu, u naselju Pet jezera, koje je obogaćeno i jezerima i valjanom ugostiteljsko-turističkom ponudom i ljepotom kojom se, s razlogom, ponose Semberci.
– Spoj duhovne blagodeti i ljepote upotpunjen mjestom za relaksaciju i odmor i mladih i starih, učinio je ovo novo naselje, “Pet jezera”, koje su pretežno naselili ljudi prognani iz mnogih mjesta BiH, višestruko značajnom “adresom” za mnoge ljude iz zemlje, komšiluka, Evrope i svijeta – kaže ugledni Semberac Svetozar Mihajlović, član Senata RS, bivši predsjedavajući Savjeta ministara BiH iz reda srpskog naroda. – Već se govori da onaj ko nije bio na Pet jezera, kao da nije bio u Semberiji i Republici Srpskoj.
Samo u produžetku, ka “Pavlovića mostu” je Etno-selo “Stanišić”, u okviru kog je pravoslavni manastir sjajno graditeljski uklopljen u ambijent srednje Bosne, kao parče te zemlje u ravnoj Semberiji, gdje, godinama, mnogi parovi žele da izgovore ono sudbonosno “da”.
Ako je, zaista, “crkva parče neba na zemlji”, kako je pisao i govorio sveti otac Ava Ćelijski (Justin Popović), to je manastir Tavna, u selu Banjica, srednjovjekovna zadužbina Nemanjića. Okružen preljepim brdima, ali i ravnim njivama, pašnjacima, voćem i cvijećem, kraj gdje se, i danas, po staroj recepturi zagasuje kreč, uz bogatu tradiciju i duhovne sadržaje, mjesto je gde, kao i prije rata, rado dolaze ljudi sa svih meridijana, različitih vjera i nacija i nema ko se ne divi toj ljepotici, koja je spojila divote Semberije i podnožja legendarne Majevice.
Svaka crkva, uključujući pored drugih manastira i čuvenu u selu Dragaljevcu, daje Semberiji ne samo obilježja kraja gdje su “žive bogomolje”, već i onog gdje uvijek sleduju iznenađenja i radosti više.
GOSTI OSTAJU BEZ DAHA
Dragomir Drago Mirković, likovni umjetnik i humanista iz Bijeljine, impresioniran je ljepotom hramova.
– Svaka bogomolja, ne samo stara, već i mnoge nove, prelijepo su uklopljene u prirodu ovog dijela Republike Srpske, čineći našu zemlju poželjnijom za goste, još toplijom za mještane oko njih i bogougodna sastajališta ljudi. Vodilo se računa, prilikom gradnje, da ova toplina hramova bude po mjeri i ljudi koji su se ovdje naselili iz raznih krajeva BiH, ali i sa drugih prostora nekadašnje Jugoslavije, što nas čini još ispunjenijim i zadovoljanijim, a moji gosti, koji stižu od Kine do Italije, skoro da ostaju bez daha kada posjete ove lepote – kaže Mirković, inače rodom iz Banjana, iz Stare Hercegovine.
(Večernje novosti)
