Srpska pravoslavna crkva proslaviće danas Cvijeti, praznik koji simbolizuje carski i svečani ulazak Isusa Hrista u Sveti grad Jerusalim.
Ulazak Hristov u Jerusalim – Cvijeti slavi se dan po vaskrsenju Lazarevom, odnosno Lazarevoj suboti i Vrbici, šeste nedjelje Velikog posta i nedjelju dana pred Vaskrs. Cvijeti su pokretni praznik.
Hristos je ušao u Jerusalim jašući na magarcu. Narod ga je dočekao kao cara, prostirući ispred njega svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama grančice palme.
Glas da dolazi Spasitelj, onaj koji je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda mu se pridružilo. Jedni su ga dočekivali sa palminim grančicama u ruci, drugi su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put.
Kada je Isus Hristos izašao na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: “Osana, Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!”.
Ali Isus Hristos je cijelim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: “O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju, ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i djecu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vrijeme u koje si pohođen”.
Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: “Ko je to?”, a iz gomile naroda odgovoriše: “Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog”.
Potom Hristos uđe u hram, gdje su bili bolesni i sakati, smilova se na njih i sve ih iscjeli. Među narodom i djecom zavlada veliko oduševljenje, te su mu klicali: “Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!”
Slušajući to, Isusu Hristosu priđoše neki fariseji, pa mu rekoše: “Čuješ li to što ovi govore?”, a on im odgovori: “Zar niste nikada čitali: iz usta male djece i odojčadi, načinio si sebi hvalu”.
Cijelog dana Isus Hristos držao je propovijedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitaniju.
Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu. Prate ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.
Ovim praznikom obilježava se posljednja nedjelja pred početak Isusovog stradanja, smrti i Vaskrsenja.
Iako spada u velike praznike, pa se podrazumjeva da se na ovaj dan ne obavljaju veliki poslovi, vijekovima postoji vjerovanje da bi baš na Cvijeti trebalo zasaditi lan i kupus, jer će tako rod ovih biljaka biti bolji.
Kada je reč o radovima, ovaj praznik je izuzetak, jer baš na ovaj dan se pojavljuje pun Mjesec, kada, prema vjerovanju, um i vještine ljudi postaju daleko moćniji nego inače. Zbog toga bi na Cvijeti trebalo započeti neke poslove i donijeti odluke.
Čitava Cvetna nedjelja posvećena je prirodi, pa su ranije ljudi od ponedjeljka do nedjelje kitili jedni druge koprivom i vrbom.
Vrba, osim kao simbol velikog praznika Lazareve subote, koristi se kako bi djeca bila zdravija, ali i da bi u porodice stizalo još prinova.
Što se tiče koprive, nju se porodilje na Cveti stavljale pod jastuk, da bi “ožarila” i tako otjerala ženske demone i sačuvala bebe.
Pratite nas i na društvenim mrežama:
