Srpska pravoslavna crkva /SPC/ proslavlja danas praznik Svetog Dimitrija Solunskog, u narodu poznat kao Mitrovdan, u znak sjećanja na stradanje i smrt ovog svetitelja.
Ovaj svetac je život okončao u tamnici 306. godine kao borac za hrišćansku vjeru.
Dimitrije je rođen u Solunu u trećem vijeku poslije Hrista za vrijeme cara Maksimilijana. Kada je od cara dobio naređenje da progoni hrišćane, on se na to nije obazirao već je javno propovijedao hrišćansku vjeru. Cara su obavijestili o neposlušnosti Dimitrijevoj, koji je preobraćao narod u hrišćanstvo.
Kada je car čuo da je solunski komandant i sam hrišćanin, naredio je da ga bace u tamnicu gdje je mučen, a potom pogubljen. Solunski hrišćani su ga tajno sahranili, a na mjestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva. Sveti Dimitrije je proglašen zaštitnikom grada Soluna.
Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao grad od zemljotresa i nesreća. I danas se vjeruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izliječila mnogobrojne bolesnike.
Prema narodnom predanju i žitijima svetaca, Dimitrijev grob je odisao bosiljkom i smirnom, pa je zato taj svetac nazvan Mirotočivi.
Kult Svetog Dimitrija veoma je živ i kod Srba, a u srednjovjekovnoj Srbiji posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući i crkvu u Pećkoj Patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.
Narodna vjerovanja
Ako 8. novembra kojim slučajem pada snijeg, kaže se da je Sveti Dimitrije došao na bijelom konju, a vjeruje se da će se sniježni prekrivač zadržati sve do aprila. Ako je oblačno čeka nas topla zima, a ako je pak vedro, prema narodnom vjerovanju, zima pred nama je oštra.
U nekim dijlovim postoji i vjerovanje da na Mitrovdan ne treba grditi malu djecu, koliko god da su pogriješila ili bezobrazna, jer će navodno onda cijele godine biti nestašna.
Seljaci u Šumadiji na Mitrovdan odavnina u svaki ugao sobe stavljaju oblutak (kamen) da ih brani od miševa.
Žene na ovaj dan ne diraju vreteno, češljeve i makaze.
