Selo Amajlije kod Bijeljine poznato je u Semberiji po stočarskoj proizvodnji i jedno je sa najvećim brojem muznih grla. Svakodnevno se sa farmi iz ovog sela mljekarama isporuči oko 11.000 litara kvalitetnog mlijeka.
Proizvodnja je teška i veoma zahtjevna, ali vrijedni domaćini ne odustaju, neki su odlučili da na svom imanju organizuju sabirne stanice za otkup mlijeka, samo u posljednjih nekoliko godina u ovom su selu formirane još dvije.
Kontrole mlijeka se redovne i veoma rigorozne, mnogo je parametara koje treba ispuniti kako bi proizvedeni litar mlijeka zavrijedio poželjnu ekstra klasu. Oni proizvođači kod kojih iz nekog razloga dođe do odstupanja prinuđeni su da stanje popravljaju kako bi ponovo bili uključeni u otkup.
Prosječna cijena koju po litri predatog mlijeka ostvaruju proizvođači je 65 pfeninga. Upravo kod cijene najviše je negodovanja među farmerima u ovom poslu. Cijena bi kažu trebalo da bude bolja, jer je stočna hrana enormno poskupila, izloženi su ogromnim troškovima, a tiho se provlače i nagađanja da bi pojedine mljekare mogle dodatno oboriti cijenu.
Na farmi Miroslava Vasića 20 je muznih krava, dnevno proizvede oko 250 litara mlijeka. Dok cijene mlijeka ne rastu, žitarice i komponente neophodne u ishrani stoke dostigle su veoma visoku cijenu, tu je kaže on računicu lako izvesti, neće biti lako održati proizvodnju ako se takav trend nastavi.
Bez kvalitetne ishrane grla, ne može se računati ni na dobru proizvodnju mlijeka, koje će donijeti bolju cijenu a s njom i premiju. Ne pamte mljekari u Semberiji kažu da su cijene žitarica bile skuplje, nego što je trenutno slučaj.
A oni koji se bave ratarstvom isključivo za potrebe tržišta nadaju se da će i domaće zrno u žetvi otkupljivač jednako cijeniti kao ovo danas iz uvoza. Iskustvo ih opominje da u žetvi nisu mogli do zarade. Petar Stevanović je primat stavio ratarskoj proizvodnji u odnosu na mljekarstvo. Ne zna se kaže šta je više isplativo, trenutno je kukuruz na zavidnoj cijeni pa onaj ko ga na lageru ima mogao bi zaraditi.
Soja povlači najviše novca u ishrani životinja, pa posljednjih godina se sve više i na semberskim poljima soja pojavljuje kao treća kultura.
Rodila se i ideja za nabavku ekstrudera za obradu sojinog zrna, što bi uz širenje parcela pod sojom te broj stočnih grla u ovom selu, dobro došlo.
Devedeset odsto stanovništva u Amajlijama živi od proizvodnje mlijeka, pa nastoje svim snagama da održe i očuvaju farme. Sigurna zarada je premija po litru koju daje resorno ministarstvo, pa je kažu proizvođači od velikog značaja što su isplate redovne.
Koliko god poljoprivreda i selo nudili sigurniju egzistenciju, nije veliki broj mladih ljudi koji svoju šansu vide u poljoprivredi. Obično se na samom startu očekuje veća zarada, realnost je međutim drugačija, treba marljivo raditi, pa dočekati rezultate, koji su dokazuju to i slike brojnih velelepnih i dobro opremljenih gazdinstava u Semberiji zagarantovani.
Oni koji su odlučno krenuli da zanavljaju mehanizaciju, oslonili su se i ove godine na Pravilnik o kapitalnim investicijama. Resorno ministarstvo je podržalo svaki zahtjev koji su predlai poljoprivrednici, pa ova mjera već treću godinu nailazi na dobar odziv i reakcije proizvođača. Investirao je i Miroslav.
Poljoprivreda je teška i zahtjevna, tržišne prilike su često podložne turbulencijama, klimatske promjene imaju sve veći uticaj na rezultate proizvodnje, ipak nadležni konstantno analiziraju stanje i kreiraju mjere kojima nastoje uz podsticajnu podršku osnažiti i ohrabriti poljoprivrednike da održe pa i unaprijede proizvodnju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i Youtube kanalu – www.ntvarena.com