Gledajući svakodnevno smrti u oči hiljade ljekara širom Republike Srpske biju bitke za spas oboljelih od virusa korona, a među onima na prvoj liniji odbrane su anesteziolozi koji priključuju pacijente na respiratore kada njihova pluća ne mogu samostalno da dišu.
Među hiljadama heroja u bijelim skafanderima, pod zaštitnim maskama, vizirima i rukavicama koji danonoćno bdiju nad najtežim pacijentima oboljelim od “kovida 19” je i specijalista anestezije i reanimacije u bijeljinskoj Bolnici “Sveti vračevi” Dragana Milovanović Lejić, koja za “Glas Srpske” priča o iskustvima iz karantinske intenzivne njege.
Iako, na sreću, najveći broj oboljelih od virusa korona nemaju simptome, ili imaju veoma blagu kliničku sliku, ima i onih koji zbog komplikacija koje uzrokuje novi virus moraju biti priključeni na “vještačka pluća”.
– “Kovid 19” izaziva obostranu upalu pluća koja dovodi do pada kiseonika u krvi kod pacijenata i to je ono što ih životno ugrožava. Terapija kiseonikom se daje čim procijenimo da pacijent ima blagi pad kiseonika u krvi i ponekad to može i tako da prođe. Međutim, ako to ne pomaže, pokušava se sa neinvazivnom mehaničkom ventilacijom, a ukoliko ni ona ne daje rezultat, pacijent mora na respirator – pojasnila je Milovanović Lejić.
Iako je u vrijeme našeg razgovora bila kod kuće, kazala nam je da je u pripravnosti i da je u svakom trenutku spremna da dođe u bolnicu ukoliko je pozovu sa odjela. Govoreći o postupku priključivanja pacijenta na respirator, Milovanović Lejić kaže da je riječ o proceduri koja generiše veliku količinu aerosola.
– To je jednako kao kada pacijent kašlje direktno u vas. Pacijenta je potrebno dovesti u stanje indukovanog sna da biste ga priključili na mehaničku ventilaciju. Neophodno je da tokom tog postupka liječenja pacijent dobija sedative da bi mogao da podnese sve to što se oko njega dešava. Stavljajući plastičnu cjevčicu u grlo pacijenta na trenutak se nađemo na samom izvoru zaraze virusom korona – objasnila je Milovanović Lejić i dodala da pacijent na respiratoru može da ostane veoma dugo, od nekoliko dana, do nekoliko sedmica.
Istakla je da je dobro ako oboljelog nakon pet do sedam dana uspiju odvojiti sa respiratora, jer ni mehanička ventilacija nije bezazlena i mogu nastati komplikacije. Važno je, dodala je ona, da budu sigurni u ono što rade, da objasne pacijentu i svojom odlučnošću uliju nadu da će biti bolje. Milovanović Lejić kaže da je strah bio mnogo veći prije nego što se prvi put našla pred pacijentom oboljelim od “kovida 19”.
– Stres je bio najveći sve dok prvi put nisam obukla zaštitnu opremu i ušla na odjel da radim sa zaraženim pacijentom. Kasnije na to gledate kao na nešto što ste već preturili preko glave – ispričala je Milovanović Lejić.
Dodala je da u zaštitnoj opremi ona i njene kolege provode nekoliko časova dnevno.
– Mnogo je teško raditi u skafanderima, satima ste na odjelu, i u tom periodu ne možete da jedete, pijete, ne možete ni u toalet. Sve to otežava naš rad, ali svjesni smo da mora tako i radimo najbolje što znamo i možemo – kazala je ona.
Pacijenti
Dragana Milovanović Lejić kaže da su do sada imali dva pacijenta zaražena virusom korona čije je zdravstveno stanje zahtijevalo “vještačka pluća”.
– Prvi pacijent je poslat u Univerzitetski klinički centar RS u Banjaluku jer tada još nismo imali karantinsku intenzivnu njegu, a drugi sa izuzetno teškom kliničkom slikom bio je na respiratoru kod nas u bolnici. Nažalost, poslije nekoliko dana su preminuli – rekla je ona.
(Glas Srpske)
Pratite nas i na društvenim mrežama:
