Stara željeznička stanica u Bijeljini: Nekadašnja žila kucavica Semberije

Rušenjem stare željezničke stanice u Bijeljini, umjesto koje će uskoro nići nova, savremena autobuska stanica, kao da je definitivno stavljena tačka na priču o vozovima i životu pored pruge.

Više puta ponavljana obećanja o oživljavanju željezničkog saobraćaja na relaciji Bijeljina – Šid, odavno su zaboravljena. Ostale su samo pružne šine, jedva vidljive iz višegodišnjeg šiblja i korova, i stara zgrada željezničke stanice u Brocu, koja je šezdesetih godina imala veliki privredni i ekonomski značaj za ovaj dio Semberije.

U tom periodu, stotine mještana Brodca, Ostojićeva, Batkovića, Balatuna i Velinog Sela, iskopavalo je šljunak, konjskom zapregom dovozili na stanicu u Brodac, odakle se teretnim kompozicijama vozio na gradilišta Novog Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada…

– Bila je to “žila kucavica” Semberije – priča publicista i hroničar ovog kraja Tihomir Nestorović.

Osim šljunka, hiljade vagona sa ove stanice je otišlo natovareno ugljem, šećernom repom, hrastovim trupcima, voćem i žitaricama. Iako se sve radilo ručno, ljudi su bili zadovoljni, jer je pruga garantovala sigurnu prodaju i plasman robe, ali i sigurnu naplatu i dobru zaradu.

– Početkom šezdesetih godina, na relaciji Bijeljina – Šid, prugom su krenuli šinobusi, i to je bio pravi preobražaj u putničkom saobraćaju – priča Nestorović. – Sve što je putovalo iz Semberije i u Semberiju, koristilo je putnički voz. Otvorio se prozor u svijet!

Generacije đaka iz Srema, Morovića, Rače, Višnjićeva i Adaševaca, ali i đaci iz semberskih sela vozovima su stizali do bijeljinskih škola. To je puno značilo siromašnijoj djeci, jer su vozne mjesečne karte bile izuzetno jeftine.

Sa bročanske stanice su nekada kretale i svatovske povorke, proliveno je ovde dosta djevojačkih suza kada su momci odlazili u vojsku, živio se život…

– Stanica u Brocu izgrađena 1956. imala je stanove za željezničare i njihove porodice, a mještani najduže pamte skretničara Vukadina Petkovića iz Đurđeva Polja kod Pirota, koji je nakon smrti sahranjen u Brocu – priseća se Nestorović.

Tokom katastrofalnih poplava 2014. ljudi su sa stokom pronašli spas na pružnom nasipu, ali najtužnije trenutke, pruga je doživjela za vrijeme “Oluje”, kada su hiljade izbjeglih Krajišnika spas potražili u Srbiji.

Posljednji šinobus od Bijeljine do Šida prošao je prugom 2002. godine, a od tada pruga i stanica su prepuštani zaboravu, korovu i propadanju.

Vrijeme neumitno prolazi, ali i danas mnogi mještani, stvore sliku stanice sa karbitnim fenjerom, a u tihim ljetnjim noćima, kao da odnekud zaklopara “ćiro”…

SNIMAN FILM “MARŠ NA DRINU”

Bročanska željeznička stanica je poznata i po tome, što je sedamdesetih godina, Televizija Sarajevo ovdje snimala TV film “Voz za sjever, voz za jug” sa Rudijem Alvađom u glavnoj ulozi. I poznati bijeljinski filmadžija Hari Džekson, snimao je na ovoj pruzi svoje vesterne, a jedna od bijeljinskih lokomotiva, korišćena je za snimanje filma “Marš na Drinu”.

(Večernje Novosti)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *