Više od pola vijeka, punih 55 godina, radi užarska radnja u bijeljinskoj Ulici neznanih junaka.
Selim Šabanović (51) od svoje sedme godine, praktično, već 45 godina, bavi se užarskim zanatom. Nadimak Pauk dobio je zahvaljujući vještini izrade užadi i mreža, kako onih za fudbalske terene tako i mreža za dokolicu i dječije ljuljaške. Zanat je naslijedio od oca Šukrije Šabanovića.
Više se radilo
– Nekada se od ovog posla moglo dobro živjeti. U Semberiji nije bilo puno traktora i prevoz se organizovao uz pomoć konja. Korištene su ranije i volovske zaprege. Puno više se radilo na selu. U međuvremenu, doživjesmo obrnut proces. Ljudi sada sa sela bježe u grad, u potrazi za boljim i lakšim poslovima – priča Šabanović.
U njegovu radnju navraćaju ljudi sa sela, farmeri, građevinci, ali i inžinjeri, doktori, magistri, svi profili zanatlija, pa čak i grobari. Svakome od njih neophodno je uže za neku potrebu, bilo da je riječ o užetu ili mreži za zaštitu, mreži za golove na sportskim terenima ili mreži za ljuljaške.
Selim od kanopca može izraditi sve što čovjek zamisli ili vidi na internetu.
Igla i kalup
– Mene popularno zovu Pauk iz Semberije, jer ručno pletem mreže, ručno ih i čvoram. Uglavnom se one izrađuju mašinski, ali, eto, ima neko ovdje u Semberiji ko to ručno izrađuje. Radim ih iglom i šijem uz pomoć kalupa – kaže Selim Šabanović, jedini užar u sjeveroistočnoj BiH.
(avaz.ba)
