Izgradnja infrastrukture, jačanje i zaštita domaće poljoprivredne proizvodnje kroz podsticajne mjere, preduslovi su ostanka mladih na selu.
U to vjeruje i Radivoje Jakšić (23) iz semberskog sela Stupanj. Ovaj student završne godine Poljoprivrednog fakulteta smatra da će zahvaljujući znanju stečenom tokom školovanja unaprijediti i proširiti proizvodnju ratarskih kultura, ali i povećati broj grla u štali.
Uprkos teškoćama koje prate agrar, ovaj mladi čovjek svoju budućnost vidi u rodnom selu.
Najljepše u zavičaju
U selu Stupanj mnogo velelepnih kuća je pusto. Vlasnici su otišli u potrazi za boljim životom širom svijeta. Na sreću, ima i onih koji smatraju da nigdje nije ljepše nego u svom zavičaju i da se može pristojno živjeti od svog rada i uz pomoć države.
Jedan od njih je upravo Radivoje, koji pomaže roditeljima u radu na porodičnom imanju. Obrađuju 120 dunuma, siju pšenicu, kukuruz, soju, imaju travnate površine, ali proizvode i mlijeko i tove svinje.
– Malo mladih ostaje na selu. Bježe u gradove, jer je život na selu težak. Ali, ja sam navikao. Mislim i da bi mnogi mladi bračni parovi ostali na svojim seoskim ognjištima kada bi imali kakve podsticaje – smatra Radivoje.
Zašto odlaze?
U njegovom kraju, kaže, dosta je onih koji su završili poljoprivredni ili veterinarski fakultet, ali se ipak opredijele za život u gradu.
– Semberska sela su uređena. Imaju dobre puteve, infrastrukturu. Samo malo više podrške i siguran sam da bi mnogi mladi ljudi živjeli na svojim porodičnim domaćinstvima – kaže Radivoje Jakšić.
Dodaje da zna za podsticaje koje daju resorno ministarstvo i Grad Bijeljina, ali da do sada njegova porodica nije konkurisala.
– Ove godine ćemo se prijaviti za dodjelu podsticajnih sredstava za nabavku poljoprivredne mehanizacije, jer nam je dotrajala. Svaka pomoć poljoprivredniku je dragocjena – kaže Radivoje.
Prednost mljekarstvu
Prošla godina bila je dosta teška. Usjevi su bili dobri, ali je bilo problema s otkupom junadi i svinja. Cijena je niska, tržište smanjeno zbog pandemije virusa korona, tako da nije bilo nikakve zarade.
– Trenutno se bavimo mljekarstvom. Imamo šest muznih grla i jednu junicu spremnu za sjemenjenje. Namjeravam da proširim farmu elitnijim grlima, rase holštajn, koja proizvode više mlijeka. Ostvarujemo premije na mlijeko redovno i zadovoljni smo. Mnogo se radi, ali ostane mjesečno lijepa plata. Veća je budućnost u mljekarstvu nego u tovu junadi ili prasadi. Bavili smo se malo i tovom junadi, ali smo zbog ove situacije rasprodali i nismo htjeli više nabavljati. Imamo i nešto malo svinja, ali smo ove godine smo i to smanjili – kaže mladi poljoprivrednik.
Povećanjem broja goveda Jakšići će ove godine povećati i proizvodnju kukuruza. Namjeravaju da nabave novu mehanizaciju, koja će im omogućiti da na svojim oranicama obezbijede i veći dio hrane za farmu.
Radivoje Jakšić poručuje da svoje selo ne bi mijenjao za grad. Nada se da će se i drugi mladi ljudi ugledati na njega, te da će semberska sela oživjeti.
Kaže, brojne su prednosti seoskog života, mnogo je prolivenog znoja, uloženog truda i rada, ali se na kraju isplati – sam si svoj gazda, organizuješ svoje vrijeme kako ti odgovara i što je najljepše – uvijek si s porodicom.
(SrpskaInfo)
