Nakon što ih više od stotinu godina nije bilo, dabrovi su se ponovo pojavili na rijeci Drini. Budući da dabrovi borave samo tamo gdje je čista sredina i zdrava voda, to je svakako dobar znak. Dabrovi spadaju u red strogo zaštićenih vrsta i kazne za njihovo izlovljavanje iznose i do 5.000 maraka.
Na našim prostorima dabrova je do prije 120 godina bilo dosta, a onda su ih ljudi praktično istrijebili.
Sada su ponovo nastanjeni u priobalnom području rijeke Drine, otkriveni su u blizini Visitor centra „Jezera“. Vijest o povratku dabrova u Semberiju posebno je obradovala ekologe koji ističu da su dabrovi strogo zaštićena vrsta.
Zanimljivo je da svojim oštrim zubima presjeku i poruše stabla i deblja od 30 centimetara. Ova vrsta glodara poznata je prvenstveno po tome što je odličan prečistač voda, što je jedna od njegovih glavnih uloga. Dabar je biljojed, on ne bira, ali na meti njegovih zuba koji su oštri poput testere često su stabla drvenastih biljaka, lako obara debla i pravi brane. Interesantno za ovog najvećeg graditelja među životinjama je da imaju nevjerovatan raspored zadataka u porodici. Ženka je zadužena da gradi, a materijal iz prirode donese mužjak i mladunci.
Ukoliko bi došlo po prevelikog razmnožavanja dabrova, to bi moglo uticati na poremećaj eko sistema. Ali kako tvrde stručnjaci za dabrovima uglavnom dolaze i druge vrste živtinja, neke ptice i sitni sisari.
Dabrovi spadaju u red strogo zaštićenih vrsta i preko pet hiljada KM su kazne za njihovo izlovljavanje.
Evropski dabar je nekada bio rasprostranjen širom Evrope i sjeverne Azije, od Škotske do istočnog Sibira. Dabrovi su naseljavali šumovita riječna područja, manje rječice te jezerca i jezera okružena šumom. Ipak, tokom 18. i 19. vijeka populacije dabrova su bile svedene na svega četiri daleka i izolovana lokaliteta u središnjem toku rijeke Elbe u Njemačkoj, donjem toku Rajne u Francuskoj, te južnoj Norveškoj, a jedna veća populacija preživjela je u Rusiji.
Glavni razlog nestajanja dabrova bio je lov zbog krzna, mesa, masti i ulja. Pretpostavlja se da su u Semberiju došli iz prirodnog rezervata „Zasavica“ kod Sremske Mitrovice, gdje su kolonije dabrova naseljene vještačkim putem odnosno kloniranjem prije deceniju i po.
Ribolovci kažu da su u Semberiji, na Drini, primijetili 30-ak dabrova u parovima od po dva, kako se kreću i nastanjuju, a tragovi o njihovom vrijednom radu na obalama Drine mogu se viđeti na svakom koraku. Za dalje korake i nastavak istraživanja radiće se sa Udruženjima studenata bilogije u BiH i ostalim partnerima, a prije svega biće obaviješten Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS poručuju iz „Eko puta“.
