U Janji kod Bijeljine živi oko 3.500 Srba, izbjeglih i raseljenih iz 32 opštine i 154 sela predratne BiH.
U Semberiji su pronašli mir i utočište, ali i u novom zavičaju poštuju običaje koje su ponijeli iz zavičaja, naslijeđene od davnina.
Pravoslavni vjernici u Janji čuvaju i njeguju tradiciju, Svetosavlje i sve ono što čini duh našeg naroda, a ove godine praznuju skromnije i u specifičnim uslovima zbog pandemije virusa korona.
Izbjegli i raseljeni Srbi, koji su su se nakon minulog rata u BiH skućili u Janji, praznuju onako kako su to naučili od svojih predaka. S komšijama Sembercima njeguju i jedan zajednički običaj, kaže član Savjeta MZ Janja Slavko Novaković.
– Svake godine tradicionalno siječemo Badnjak s našom braćom iz semberskih sela Kojčinovca, Modrana, Čengića, Obriježi i same Janje. Badnjak svake godine siječemo u drugom selu, a onda obiđemo sva ova sela, sve tri crkve u našoj parohiji, pa ga zapalimo pred crkvom Svetog Ilije. Zapjevamo i poigramo, popije se kuvano vino i rakija, sok, progovori – kaže Novaković.
Krsna svijeća
Svaki kraj ima neki običaj koji se prenosi od davnina, s koljena na koljeno. Miloš Marjanović izbjegao je iz sela Gornje Bijesko, iz okoline Sarajeva. Slavi Sveti Đurđic, 16. novembra.
– Neki naši običaji razlikuju se od drugih krajeva. Mi imamo krsnu svijeću “troprstu”. Kod nas npr. krsni hljeb lomi najstariji gost i on je dolibaša. S desne strane sjede kumovi, a s lijeve prijatelji i ostali. Imamo i bukagiju – posudu sa slatkom rakijom u koju se stavlja crvena jabuka. Nakon lomljenja hljeba svi gosti piju tu rakiju. Sve na trpezu što se iznese pravi se isto onako kako su pravile naše bake i majke. Ono što je zajedničko su krsnica, koju žene pažljivo ukrašavaju, kako se to od davnina radilo u našem kraju, prekadnja i krsna svijeća – priča Miloš.
I mnogi Majevičani spas od ratnog vihora potražili su u Semberiji. Mira Mitrović rodom je iz Tobuta.
– Mi, Majevičani, imamo drugačiju pjesmu, takozvane “trojke”. Imamo i šargiju i violinu. Nijedno naše slavlje ne može bez sira “zarca” i šljivovice – kaže ova domaćica.
Sarajevska svadba
Sarajevska svadba nezamisliva je bez čaje – čovjeka koji je zadužen da pozove rodbinu na veselje, pomaže domaćinima u organizaciji svadbe i ide po mladu. Njega daruju i zvanice i domaćini.
Ovaj običaj Sarajlije njeguju i u Semberiji. Zoran Mandić je izbjegao iz Nišićkog Polja, bio je čajo na više desetina svadbi u Semberiji, gdje se skućio nakon minulog rata. Zdravice koje zdravi naučio je, ističe s ponosom, od djeda Jove, koji je čajo bio više od 700 puta.
– U kuću nam vazda dolazili, duga puta na bratsko veselje. Dom i kuća danas su i vaši, što imamo to ćemo i dijeliti, i ljudsku riječ i čašu rakije. Kitili se pjesmom k’o pšenica pljevom, dičili se vrlinama kao planina vrhovima, kao more širinom, ko zec brzinom, k’o lisica mudrinom. Zdravo došli i u zdravlju veseli, sve vam zdravo i veselo bilo – zdravi uz obaveznu plosku s prepečenicom Mandić.
Na svadbama su nekada čaje oglašavale na sva zvona ko je čime darivao mladu, ali taj običaj se vremenom skoro izgubio.
Žene
U očuvanju običaja, tradicije i starih zanata veliku ulogu imaju i žene. U Etno grupi “Kreativa” predano rade na tome. Okupe se često uz pjesmu, zaigraju, ali i uče svoje potomke običajima i tradiciji.
Cvija Krajišnik iz Travnika kaže da se ona i njena porodica posebno raduju božićnim praznicima. Na Badnji dan se iznosi posna trpeza, na Božić razne đakonije. Moramo učiti svoje kćeri kako da prave naša stara nacionalna jela. Moramo ih naučiti i kako da pletu, šiju, vezu, heklaju. Ručni radovi su naše bogatstvo i uvijek su na cijeni – kaže Cvija.
Naša tradicija, kultura i običaji su naše najveće blago. Oni su nas očuvali u svim teškoćama sa kojima se kroz vijekove suočavao srpski narod i zato ih moramo njegovati, poručuju i iz parohije prve janjske.
Blagosloveno mjesto
Protonamjesnik Hrama Svetog Ilije u Janji Dražen Šljokić kaže da je Janja malo mjesto, ali blagosloveno sa življem iz raznih krajeva.
– Mnogo različitih običaja na vrlo malom prostoru. Vrlo važno je da svi ti ljudi, koji su svoje običaje donijeli, poštuju to što su ih njihove bake i djedovi, roditelji, naučili. Jer su oni u teškim vremenima našu vjeru očuvali. I mi u našoj parohiji nastojimo da ih poštujemo i njegujemo, a pod okriljem i učenjem naše majke crkve – kaže sveštenik.
Janja kod Bijeljine primjer je koji potvrđuje da se drevni običaji kao dio ukorijenjene tradicije njeguju i poštuju, te da njihova raznovrsnost i bogatstvo daju posebnu ljepotu prazničnim danima. I želje svih mještana Semberije, onih starih i ovih novodoseljenih, iste su – mir, zdravlje, sreća i blagostanje i da im nova 2021, bude bolja od prethodne.
(SrpskaInfo)
