Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas slavi Krstovdan kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili vjeru na samom početku hrišćanske propovijedi.
Praznik se vezuje za svetkovanje Bogojavljenja, praznika krštenja Isusa Hrista, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Jordan, a prema novom kalendaru slave se 18, 19. i 20. januara.
Krstovdan se uvijek slavi uoči Bogojavljenja i spada u nepokretne praznike.
U kalendaru SPC nije obilježen crvenim slovom, za razliku od Krstovdana koji se slavi 27. septembra, kao uspomena na pronalazak Časnog krsta, na kojem je Hristos razapet na Golgoti.
U pravoslavnim hramovima na Krstovdan se služi liturgija Svetog Jovana Zlatoustog, uz osveštanje vode, koje prati praznično bogosluženje.
Krstovdanska vodica se poslije osveštanja dijeli vjernicima i, prema običaju, zbog zdravlja, čuva u kućama.
Krstovdan uoči Bogojavljenja je posni dan za pravoslavne vjernike, bez obzira na koji dan u nedjelji “pada”.
U nekim krajevima postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, vjeruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne biće oskudna i bolešljiva.
Prema predanju, u Bogojavljenskoj noći otvara se nebo i vjeruje se da se svaka želja može ispuniti. Tačno u ponoć treba pogledati u nebo i zamisliti želju.
Prema narodnim običajima na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća.
Kako su prvi hrišćani bili naznaka globalnog širenja religije, tako i Krstovdan prema narodnim vjerovanjima u Srba može dati naznake kakva će biti godina.
U nekim krajevima postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, vjeruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne biće oskudna i bolešljiva.