Dan rođenja Hristovog prvenstveno je praznik porodice i porodičnog domaćinstva. Proslavljanje ovog praznika je usklađeni spoj crkvenih, liturgijskih, i folklornih običaja i u nekim slučajevima nije lako povući oštru granicu između religijskog ili običajnog.
„Koliko sela toliko i adeta” – stara je narodna izreka koja važi i u slučaju različitih običaja koji su se poštovali ili još uvijek poštuju za Božić. Neki su istovjetni, a neki se razlikuju u detaljima.
Mir Božiji, Hristos se rodi!
Za Božić svi treba da su veseli i zadovoljni – da se mirobože. Svađe i rasprave su nezamislive. Svi koji su u svađi toga dana se mire, makar i na jedan dan.
Na Božić treba ustati rano
Običaji nalažu da na Božić treba poraniti i lijepo se obući. Ujutru se kupaju djeca, sijeku im se nokti i oblače nova odjela. Nekada je obaveza muškog djeteta bila da donose vodu od koje će biti umješena česnica. U nekim krajevima, pak, po vodu ide domaćin, koji u povratku donosi pupoljke drena koje će svaki od ukućana popiti sa malo vode da bi tokom godine bili zdravi „kao dren“.
Položajnik
Čovjek koji rano ujutru na Božić ulazi, na naš poziv, u kuću da nam donese sreću je položajnik, koga u nekim krajevima nazivaju i radovan. Njegova dužnost je da poželi sreću, zdravlje i napredak u domaćinstvu i po običaju to je dječak ili mlad muškarac. Položajnik prag mora da prekorači desnom nogom, a zatim prilazi vatri i krajem badnjaka džara vatru da izbiju varnice koje će donijeti sreću i blagostanje.
U nekim krajevima se vjeruje da je dobro izmaći stolicu na kojoj sjedi položajnik kako bi se sreća zakovala za kuću. Položajnik treba obilno da se posluži da bi domaćinova kuća napredovala i bila uvijek puna. Ukoliko se pak malo napije i odspava, to se smatra za dobar predznak. Na odlasku, ukućani položajnika daruju sitnim poklonima.
Česnica
Božićni hljeb – česnica se mijesi prvog dana Božića u ranu zoru. Sam naziv potiče od riječi „čest“, „dio“, „sreća“, jer se lomi na dijelove, prema broju ukućana. U česnici će se naći novčić, zrno žita ili simboli za raznu vrstu stoke. Šta ko pronađe u svom parčetu česnice to će mu tokom godine ići od ruke.
U nekim krajevima česnica se lomi i zaliva vinom kao slavski kolač i to nad glavom najmlađeg člana porodice ili domaćina. Poslije lomljenja česnice počinje božićni ručak i to prije podneva.
Pečenica
Prema narodnim običajima, božićna pečenica je jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuče korene iz prehrišćanskih vremena, a koju je crkva prihvatila. Za Božić se prema tradiciji jedu prasetina ili jagnjetina. U pojedinim krajevima ćurka, piletina ili patka nikako ne smiju da se jedu, pošto je prema vjerovanjima, pernata živina simbol nazadovanja jer te životinje bacaju zemlju iza sebe.
Šta valja, a šta ne, raditi na Božić
Na Božić valja raditi one stvari koje su nama tokom godine zadavale problema, da bismo ih u narednoj godini lakše savladavali.
Od Božića do Svetog Stefana se ne čisti kuća. Na Božić ne valja spavati da ne bismo „dremali preko cijele godine“.
Na Božić ne valja pozajmljivati nikom ništa da se ne bi cijele godine razvlačile stvari iz kuće.
(RTS)